Što zbog već kroničnog nesnalaženja stranačkog vodstva, što zbog kulminacije frakcijskih sukoba koji su s više ili manje žara tinjali još od Bernardićeva preuzimanja kormila stranke, potpora birača SDP-u ovog je ljeta, kako pokazuju ankete, iz mjeseca u mjesec sve manja. Mnogi su procesi koji su doveli do ovakvog stanja inicirani u vrijeme bivšeg predsjednika stranke Zorana Milanovića, a upravo njegov način vođenja stranke otjerao je u "političku mirovinu" nekolicinu socijaldemokrata stare garde, ljudi koji su sudjelovali u građenju stranačke infrastrukture na poluotoku. Jedan od tih „patrijarha“ istarskog SDP-a, nekadašnji saborski zastupnik i veleposlanik u Rimu Drago Kraljević koji nije, kako kaže, želio biti dijelom unutarstranačkih sukoba te se iz aktivne politike, a zatim i iz stranke povukao sam, komentirao nam je aktualna događanja, te analizirao uzroke zbog kojih je stranka kojoj je nekad pripadao dospjela na niske grane.

Politička kultura

- Nakon 2007. godine, nisam očekivao da će u stranku početi masovno ulaziti ljudi koji nikada nisu sudjelovali u izgradnji SDP-a, bez prepoznatljivog socijaldemokratskog identiteta i kojima je jedini cilj - ne birajući sredstva, ostvariti osobni uspjeh. Upravo iz tih razloga danas u SDP-u raste panika i strah od Živog zida, HDZ-a, Mosta, od unutarstranačkih sukoba... Pritom malo tko razmišlja što se zapravo događa sa socijaldemokracijom? Glavni problem danas nije u tome što se političke stranke mijenjaju, jer je to logika vremena i promjena u društvu. Problem je što više nema političke kulture. A bez nje, nema ozbiljnih stranačkih programa, kvalitetne demokratske, stručne i kritičke rasprave.

- Na što mislite kada kažete da nema političke kulture?

- Nakon 90-ih, poslije uvođenja višestranačja, bilo je realno za očekivati da će političke stranke htjeti definirati svoj identitet i tako se isprofilirati. A što se zapravo dogodilo? Pojavile su se političke stranke/pokreti koje vladaju već punih 27 godina, koje žele biti sve; malo liberalno, malo lijevo, malo konzervativno... I tako smo na političkoj sceni dobili političke subjekte okupljene oko političkih vođa, koji nisu utemeljeni na prepoznatljivim političkim idejama i kulturnim identitetima. Upravo zbog toga, politika u nas sve više podsjeća na predstavu s navijačima koji na stadionu navijaju za svoje lidere, koji danas govore i obećavaju jedno, sutra rade nešto posve drugo. A bez kulturnih identiteta i političke kulture građani postaju sudionici bilo kojeg interesa. I hrvatska će aktualna Vlada na čelu s Plenkovićem prije ili kasnije doći u sukob s konzervativcima, ne samo na globalnoj već i na nacionalnoj razini. U međuvremenu će se SDP baviti unutarstranačkim sukobima i uopće neće biti spreman suočiti se s teškim izazovima i promjenama koje čekaju Hrvatsku i EU.

Nebitni političari

- Što bi trebalo poduzeti za ponovno vraćanje ugleda i prepoznatljivosti uloge stranke na nacionalnoj razini?

- Iako to više nije moja stranka, rado ću odgovoriti na to pitanje. Već dugi niz godina europski socijalisti i socijaldemokrati - kamo spada i SDP Hrvatske, odrekli su se značajnijih reformskih projekata, jer su bili naprosto fascinirani liberalnim politikama europskog desnog centra, odnosno Pučana. Nakon desetljeća takvih kompromisa i suučesništva s desnim centrom, današnji socijaldemokrati, uključujući SDP, više nemaju odlučnosti i hrabrosti ponuditi građanima alternativu. Živimo u svijetu u kojem demokratski izabrane institucije imaju sve manje utjecaja na tijek društvenih procesa i rješavanje temeljnih potreba građana. Time i izbor političara postaje sve manje bitan. U takvim okolnostima, kada ogromna količina moći i novca više nisu pod kontrolom politike i demokratski izabranih institucija, uloga političara postaje sve manje bitna. Ljevica je posljednjih godina zapravo usvojila program svojih političkih protivnika i više nego ikad ranije vjeruje u tržišnu samoregulaciju. I tako se postupno među građanima afirmiraju neki drukčiji pogledi i kriteriji prema politici i političarima. Bitno je da su političari simpatični, nasmiješeni, da su ukusno odjeveni, da zabavljaju građane, da imaju dobar medijski nastup i da su uvjerljivi s obećanjima. Njihove sposobnosti, stručnost, iskustvo, iskrenost i rezultati koje su postigli u životu, njihov moralni integritet i slično, odlaze u drugi plan. Ne znam hoće li tako biti kada stvari zaguste? Kad je riječ o Hrvatskoj, u nas posljednjih godina jača autoritarna svijest, netolerantnost, primitivizam i govor mržnje. Kako u takvim uvjetima socijaldemokraciji i općenito modernoj Hrvatskoj vratiti ugled? Teško, jer su nakon 2007. godine autoritarna svijest, bahatost i netolerancija na široka vrata počeli ulaziti i u SDP. Sve veći broj mladih i obrazovanih ljudi napušta zemlju, ne toliko zbog nezaposlenosti, već zbog spoznaje što se realno događa sa Hrvatskom. Primjerice, stranih investicija i kurikularne reforme nema, ali ne prvenstveno zbog "nesposobne birokracije", već zbog dominantne autoritarne svijesti koja ne prihvaća poduzetništvo, izvrsnost, kritički pristup stvarnosti i otvoreni um koji znači otvorenost za nove ideje i suvremene poglede na život. Autoritarna svijest ne podnosi one koji više znaju, više mogu i s kojima se ne može manipulirati. Prema jednoj projekciji EUROSTAT-a, Hrvatska će za nešto više od 20 godina imati oko 3,7 milijuna stanovnika. Ukoliko se obistine te procjene, realno moguće je da će u našoj zemlji živjeti otprilike 2 milijuna umirovljenika i oko 500 tisuća zaposlenih. U takvom scenariju, mirovinski fondovi i još mnogi podsustavi društva poput zdravstvenog, obrazovnog i slično krahirat će znatno ranije. To su samo neke od prevažnih tema s kojima bi se ljevica trebala ozbiljno, a ne samo deklarativno suočiti ukoliko želi preživjeti na političkoj sceni.

Nema alternative

- Može li SDP u takvim okolnostima ponuditi alternativu?

- Ne znam, teško mi je odgovoriti na to pitanje. Mnogi građani koji su ranije glasali za ljevicu, vidim da se sada okreću drugim strankama, jer SDP više ne prepoznaju kao alternativu. SDP je nakon 2007. godine doživio velike promjene koje su dovele do dubokog raskola u Stranci. Čini mi se da se prave posljedice tog raskola još ne vide. U svakom slučaju one će biti dramatične, jer sada u stranci zajedno sa socijaldemokratima za istim stolom sjede i oni (pre)ambiciozni i puni sebe koji sa socijaldemokracijom nemaju nikakve veze. Tzv. "pretvorba" i "privatizacija", brojne afere i korupcija što Hrvatsku koštaju milijarde eura, doveli su do ogromne koncentracije moći u rukama malog broja ljudi, koji sad diktiraju politička i ekonomska pravila ponašanja u zemlji, neovisno tko na izborima pobjeđuje. Stari koncepti ljevice su prošlost, a za nove treba puno znanja, iskustva i novih ideja s obzirom da živimo u sve kompleksnijem, globaliziranom društvu. U međuvremenu je veliki dio suvereniteta Hrvatske legalno prenijet ili je neprimjetno "iscurio" prema raznim nadnacionalnim i nacionalnim institucijama kao što su EU, NATO, WTO, MMF, Svjetska banka, ali i na tzv. domaće banke, korporacije, moćne lobiste... Ljevica treba prestati lamentirati nad rastom populizma u Hrvatskoj i EU. Ukoliko želi opstati, mora ustati u obranu temeljnih socijaldemokratskih vrijednosti i interesa onih građana koje želi predstavljati. Nove stranke i pokreti i dalje će jačati u onoj mjeri u kojoj će tradicionalne stranke sve manje voditi računa o potrebama i interesima građana.

- Koji su po vama glavni problemi s kojima se SDP mora suočiti?

- SDP se mora suočiti sa činjenicom da glavni problem našeg društva više nisu samo oni pojedinci, politički kapitalisti, koji su se u tranziciji obogatili na kriminalan način i pritom stekli ogromnu moć i imovinu. Glavni je problem što većina koja glasuje na izborima, nakon punih 27 godina i dalje pruža legitimitet onima koji su omogućili da su društveni resursi predani u ruke malobrojnoj grupi politički podobnih. Rejting političkih stranaka od 90-ih do danas se u biti nije promijenio. Mnogi građani i dalje ne promišljaju, radije nekome vjeruju nego što žele znati. Ne vole rasuđivati. A privoljeti ih da misle? Mnogi to ne prihvaćaju dobronamjerno, ponekad to shvaćaju kao provokaciju.

Nisu krivi "naši"

- Nije bitno "kakav je tko", "koliko zna", "koliko vrijedi" i "što je postigao", bitno je "za koga je". Ukoliko je "naš", nema problema što je primjerice radio u tzv. "privatizaciji imovine građana", sudjelovao u aferama Hypo, Agrokor, Fimi- Media, Brodosplit, HAC, Maestro, INA-MOL, Planinska, HEP-DIOKI, Spice, HPB, HŽ, HGK, Kamioni i desecima sličnih koje Hrvatsku danas koštaju pedesetak milijardi eura. To su one vrijednosti koje su dovele do katastrofalnih posljedica u našem društvu, koje jednostavno ne dopuštaju nikakve promjene i reforme. U sklopu takvog načina promišljanja ne postoji svijest o osobnoj odgovornosti, jer su za sve uvijek krivi "oni drugi", a ne "mi" i "naši". Ili, eventualno, "kriva je sudbina". Za tu vrstu kulture, primjerice, podatak da od 100 zarađenih kuna u Hrvatskoj danas 80 kuna više nije naše, također ništa ne znači.

- Namjeravate li se vraćati u SDP i politiku?

- Ne namjeravam. Politika se nakon 90-ih godina teško kompromitirala. Biti političar danas za mnoge znači prvenstveno obaviti dobar biznis za sebe, koristeći se pritom stranačkim i rođačkim vezama i demagogijom. A SDP-u u takvim uvjetima, ukoliko doista želi opstati na političkoj sceni, premda je za to možda već i prekasno, jedino preostaje dosljedno se zalagati za očuvanje univerzalnih vrijednosti čovjeka, te uporno braniti temeljna načela Ustava RH - što u postojećim okolnostima retradicionalizacije i snažnog društvenog nazadovanja - neće biti nimalo jednostavan zadatak.  (PIŠE Milan PAVLOVIĆ)

Povezane vijesti

• SDP u izbore ide s istim ljudima i istom politikom
• IDS BEZ SDP-a - Soliranje za tri mandata
• HDZ: Potrebna je strategija migracijske politike