Vesna Ivanović Ocvirk i Jakša Zlatar
Pravo je čudo da je Festival opstao tako dugo, a to se dogodilo u prvom redu zahvaljujući podršci Grada Pule, točnije Odjela za kulturu. Iako živimo u teškim vremenima, prepoznata je vrijednost klasične glazbe i glazbenika koji žive u Puli ili su iz Pule, te njihovih gostiju * Prema reakcijama publike i izvođača te osvrtu vašem listu, festival je bio uspješan
Ove će se godine u crkvi sv. Franje održati 20. izdanje manifestacije Pulski umjetnici Puli. Tijekom svibnja i lipnja održat će se nekoliko koncerata iznimnih umjetnika, uglavnom Puljanina i njihovih gostiju. Bio je to povod da s profesorom Jakšom Zlatarom, umjetničkim direktorom Hrvatske glazbene scene mladih rezimiramo dosadašnja izdanja i najavimo ovogodišnje, koje počinje večeras u 21 sat u crkvi sv. Franje.
Na upit profesoru Zlataru kako je zadovoljan dosadašnjim izdanjima odgovara: - Više nego zadovoljan! Pravo je čudo da je Festival opstao tako dugo, a to se dogodilo u prvom redu zahvaljujući podršci Grada Pule - Odjela za kulturu. Iako živimo u teškim vremenima, prepoznata je vrijednost klasične glazbe i glazbenika koji žive u Puli ili su iz Pule, te njihovih gostiju. S vremenom Festival je postao brend Pule.
- Predstavite nam koncerte jubilarnog izdanja?
- Program se sastoji od četiri koncerta, a održava se u crkvi sv. Franje od 24. svibnja do 14. lipnja, s početkom u 21 sat. Nastupit će devet glazbenika: 24. svibnja Vesna Ivanović Ocvirk, klavir, Josipa Bilić, sopran i Ronald Braus, bariton; 31. svibnja Samanta Stell, flauta, David Kumpar klarinet i Sandro Vešligaj, klavir; 7. lipnja klavirski duo: Vladimir Mlinarić i Jakša Zlatar; 14. lipnja klavirski duo: Davide Circota i Sandro Vešligaj. Prema reakcijama publike i izvođača te osvrtu vašem listu, festival je bio uspješan.
- Kako ste došli do ideje da osmislite taj festival u Puli?
- Ponajviše zahvaljujući tadašnjem pročelniku za kulturu Fabriziju Radinu, 2000. Kao Puležan (živio sam u Puli devet godina i ovdje završio srednju školu) nastupao sam u Puli i ranije, a u razgovoru s njim došli smo na ideju da Hrvatska glazbena scena mladih ponudi gradu tijekom ljeta koncerte komorne glazbe, i tako je nastao festival. Bila je to prilika da se pulski glazbenici klasične glazbe, a ima ih poprilično koji žive i izvan Pule, predstave svojim sugrađanima. I tako smo krenuli.
- Tijekom svih tih godina održan je veliki broj koncerata, gdje su nastupila i brojna poznata imena, od kojih su neki bili tada na svojim počecima?
- Ako je u prosjeku bilo između četiri i sedam koncerata po sezoni, održano ih je stotinjak. Možda je zanimljivo spomenuti pulske glazbenike koji su sudjelovali, jer je to svojevrsna povijest glazbene izvođačke umjetnosti Pule, što se tiče komorne i solističke glazbe. Ovaj put spominjemo samo one koji su na neki načinvezani uz Pulu. Od pjevača to su baritoni Ronald Braus i Cvetan Pelčić, sopranistice Katja Radoš-Perković i Marija Kuhar Soša te mezzosopranistice Loredana Milokanović i Sofija Cingula. Od duhača flautistice, s kojima Pula ne oskudijeva, Samanta Stell, Tatjana Mesar i Anamarija Škara, klarinetist Robert Rosanda, kornisti Denis Goldin i Hrvoje Pintarić, klarinetist David Kumpare te saksofonistica Jovana Joka. Dobar je broj i gitarista: Žarko Ignjatović, Domagoj Terzić, Petar Koroljević i Domagoj Mišković, te violinisti Milan Grbić, Natalija Čabrunić Pfeifer i Marija Šverko i čelist Stjepan Hauser. Premda je Pula poznata po harmonikašima, bilježimo samo dvoje: Mariju Vukoju i Paola Peruška, što ćemo, u budućnosti, morati ispraviti. Tu su i nadaleko poznati majstori svojih instrumenata, udaraljkaš Vedran Vojnić i orguljaš Eduard Kancelar. I na kraju pijanisti, kojih je najviše: Elda Krajcar Percan, Vesna Ivanović Ocvirk, Tatiana Šverko, Vladimir Mlinarić, Tihana Arvaj, Ana Ćuić Tanković, Massimiliana Brajković, Tamara Jurkić Sviben, Danijela Horvat, Mirjana Đurđev, Sandro Vešligaj, Robert Batelić i moja malenkost. Treba napomenuti da za sudjelovanje na festivalu nema audicije, već može nastupiti svatko tko želi. U organizaciji, osim mene, u većoj mjeri sudjeluje prof. Vesna Ivanović Ocvirk, duša projekta bez koje se festival ne bi mogao odvijati. Od prošle godine organizaciji se pridružio i prof. Sandro Vešligaj.
- Jeste li zadovoljni što se tiče publike i samog odvijanja koncerata i festivala?
- Moram priznati da sam zadovoljan jer se radi o specifičnom obliku glazbene umjetnosti – komornoj glazbi – koja od publike traži puno više nego druge vrste glazbe. Ovdje moram istaknuti i ulogu Glasa Istre, jer ste svojim izvještavanjima uveliko pomogli popularizaciji festivala. Također valja spomenuti i našeg štimera, pravog čarobnjaka, prof. Dušana Nožicu, koji je naš stari klavir ne samo znao odlično ugoditi, nego mu i podariti dio izgubljene duhovnosti. Uzgred, to je isti klavir na kojem sam svirao maturalni ispit davne 1966. Od prošle godine klavir nam štima i prof. Mario Šoša. Tu su i franjevci iz crkve sv. Franje (napose fra Đuro) koji su uvijek bili toliko ljubazni da su nam ustupili prostor za koncerte.
- Hoće li se festival i dalje održavati u istom obliku?
- Kako je danas vrlo složeno vrijeme, ne planiramo ništa senzacionalno novo, nego ćemo se zadovoljiti ako opstanemo na način na koji smo i do sada funkcionirali. Bilo bi mi žao da se festival ugasi, kako zbog mladih talentiranih glazbenika koji se javljaju sa svakom novom generacijom, tako i zbog publike koja, uvjerio sam se, uživa u našim koncertima.
- Predstavite nam aktivnosti Hrvatske glazbene scene mladih?
- Osim ovog festivala, imali smo i niz od četiri koncerta u Dalmaciji (Šibenik, Knin, Drniš, Sinj). Vrlo smo lijepo primljeni što nas potiče da nastavimo, ali naša glavna aktivnost je ovaj festival.
- Vremena nisu laka. Što očekuje mlade, svježe diplomirane glazbenike? Kako živjeti od klasične glazbe?
- Perspektive nisu briljantne, ali slično je i u mnogim drugim europskim zemljama. Mislim da je kod nas, kad se radi o klasičnoj glazbi, praktički nemoguće živjeti isključivo od koncertiranja. Mladi diplomirani glazbenici koji žele nastupati uglavnom će se baviti još i pedagogijom ili svirati u nekom orkestru. Naravno, nije im lako sve to uskladiti, pa će opstati u tom poslu samo oni koji bez njega ne mogu živjeti. Ostali će već naći neku ispriku (ne želim ih kritizirati!). Problem je također što u Hrvatskoj ne postoji tzv. "koncertno tržište", s menadžerima i brojnijom publikom koja ima naviku ići na klasične koncerte. Nažalost, ono što Pula i neki puno veći gradovi Hrvatske nemaju su koncertna dvorana i koncertni klavir. Unatoč nabrojenim nedostacima, u svakom malo većem mjestu (pa i podosta manjih) postoji neki oblik koncertnog života. Tome mnogo pridonosi i turizam, jer je mnogim inozemnim gostima odlazak na koncerte dio svakodnevnog života. Za sada je bitno da koncertni život živi i da se mladi glazbenici školuju, a tu imamo vrlo dobru situaciju. U Hrvatskoj ima oko 120 osnovnih glazbenih škola, 30-ak srednjih i četiri muzičke akademije (Zagreb, Split, Osijek i Pula). U Puli već četvrtu godinu funkcionira i odsjek za klavir, uz postojeću harmoniku (slavi 25. obljetnicu postojanja, kao jedini odsjek za harmoniku u Hrvatskoj), pjevanje i glazbenu pedagogiju. Uostalom, da je koncertni život ipak bogat, unatoč spomenutim teškoćama, pokazuju i ovaj festival i broj glazbenika koji su na njemu svirali.
Bogat životopis
Jakša Zlatar je diplomirao i magistrirao klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je psihologiju i sociologiju. Profesor je klavira i metodike klavira na muzičkim akademijama u Zagrebu i Puli. Autor je knjiga iz metodike klavira i povijesti pijanizma.