Koncert naziva "Istarski kanti" posvećen domaćim, istarskim autorima, izveo je Zbor HRT-a pod ravnanjem dirigenta Domenika Briškog s Muzičke akademije Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Iako prvotno najavljen na Malom rimskom kazalištu, zbog loše prognoze održan je u katedrali, no sve sve dobro posložilo – zbog promjene lokacije koncert je bio besplatan, publika je bila brojna, a zbor se vrlo dobro uklopio u akustične mogućnosti katedrale povevši nazočne šetnjom kroz zanimljiva djela istarskih skladatelja iz raznih epoha. Ovaj je koncert ponudio presjek iz bogate riznice istarske zborske glazbe, a prije svakog bloka pjesama, dirigent Domenico Briški najavljivao je skladbe uz pokoju riječ o njima.

Krenulo je uz praizvedbu djela Massima Brajkovića, uvaženog istarskog skadatelja i profesora na Akademiji. "Škitački balun" djelo je koje donosi simpatičnu obradu istarskih glazbenih elemenata, nešto vezano uz tradiciju, a opet novo gdje su solistice bile dvije sopranistice – Monika Cerovčec i Natalija Kralj.

(Snimio Duško Marušić Čići)

Potom ponovno profesor s akademije – Branko Okmaca, a njemu je ova godina itekako uspješna. Osim što je prije nekoliko mjeseci imao koncert za 60. rođendan, često se izvode njegova djela, a ovoga su puta tu bila "Zvona". A ima li boljeg mjesta od crkve, od katedrale za takvu skladbu.

I Laura Mjeda Čuperjani, aktualna dekanica Muzičke akademije imala je praizvedbu svoga djela, a naslovljeno je "Loboričke su mlade". Nema baš puno pjesama posvećenih ovome mjestu na staroj cesti prema Rijeci, a ova je skladba nešto drukčija od ostalih u bogatom autoričinom opusu, uz taj tradicionalni štih i inovaciju.

"Brazda" je pak djelo Josipa Kaplana i njegovog posebnog glazbenog rukopisa, a Boris Papandopulo bio je zastupljen s djelom "Naš domaći glas", što je jedna od njegovih zadnjih kompozicija.

Ženski zbor izveo je pak Ronjgovu "Pod Ućkun kućice bele", uz solistice Nataliju Kralj (sopran) i Nikolinu Virgej (alt), hommage malom čovjeku, pitoresknim mjestima, dok je "Suknju san kupil" Slavka Zlatića interesantno razrađena kompozicija izvedena zahvaljujući muškom zboru.

(Snimio Duško Marušić Čići)

Glazba je kod Ronjgova odlučna, radosna, ovisno o kontekstu, i uvijek čvrsta što je bilo vidljivo u "Naš kanat je lip", a i u "Ćaće moj". U prvoj od navedenih solisti su bili tenor Andro Bojanić, bariton Tomislav Meštrić i bas Vjeko Hudeček, a u drugoj sopranistica Monika Cerovčec i alt Martina Borse.

Emotivno prisjećanje na prvi poljubac "Prvi bušac" djelo je Tomislava Uhlika, na trenutke minimalističko, a opet tako snažno i dojmljivo, a uz alt Loredanu Medan zbor je izveo i Starceove "Tri nonice" – uvijek zanimljive i aktualne. Za kraj tu je bila "Travarica", nezaboravnog maestra Nella Milottija, jer rakija je dobra i za mučninu i za slabinu.

Nakon ovacija publike, tu je bila još i izvedba mladih svirača Antona i Marina Bilića koji su odsvirali "Mantinjadu", a zbor je potom izveo "Ča je more" i na kraju zajedno s publikom "Krasnu zemlju" uz pozdrav i k litu. Koncert je održan u sastavu Pulskog kulturnog ljeta.

Povezane vijesti

• Labinska nezavisna scena u Zagrebu
• Driving Mrs Satan: Metal glazba za opuštanje
• Tamara vjernoj publici rodnog grada