Rino Banko (Screenshot)
U Kinu Valli u utorak navečer održana je premijera filma "To smo mi 2" redatelja Danila - Lole Ilića koji je također i kamerman i montažer te producent u ime tvrtke Stargazer. Film je nastavak Ilićevog dokumentarca koji je prikazan prošle godine i u kojem opet predstavlja mlade umjetnike iz Istre od kojih neki možda nisu poznati široj javnosti no nisu zato manje zanimljivi, naprotiv.
To su kipari Marko Človek i Rino Banko, pjevačica Iva Gortan, redateljica Gea Rajić, slikarica Sara Gortan i književnica Ana Cerovac, svaki na svoj način poseban odnosno posebna i svi vrlo zanimljivi. Kao i u prvom dijelu oni otvaraju vrata u svoje svjetove, a Ilić je ovaj put izašao iz najvećeg istarskog grada i uputio se malo dublje u Istru gdje se također nađe vrlo radišnih i ništa manje skromnih kreativaca koji imaju puno toga za reći iako se radi o osobama koje, po prirodi svog posla ili hobija, više vole pokazati. Umjetnost je njihov najbolji način komunikacije.
Ilić je što se tiče sadržaja i forme nastavio tamo gdje je stao s tim što je formu malo nadogradio, dodavši jednog posebnog sugovornika Zvjezdana Strahinju, novinara i autora "Pulskih štorija" koji između glavnih segmenata govori o tome što je umjetnost. To su kratki komentari, poveznice koje dodatno zaokružuju priču, no zapravo je lijepo vidjeti da se Ilić nije uspavao u kreativnom procesu već je razmišljao kako dati nešto novo u nastavku.
Ilić je opet pokazao da zna voditi intervjue, što nije tako lak posao kao što mnogi misle, no pogotovo mi se dopalo što se Ilić rijetko, samo jednom da budem precizan, čuje kako postavlja potpitanje. On je prisutan što pokazuje na način da nije u vidnom polju, ali znamo da je tu i pitamo se koja je pametna pitanja postavio da bi dobio tako pametne odgovore.
Kako je uspio u desetak minuta tako slojevito prikazao svoje sugovornike koji se predstavljaju kao pravi entuzijasti iako bi ih netko izvana mogao proglasiti čudacima? Zašto bi se netko bavio umjetnošću, rezao i oblikovao kamen, pisao ili slikao apstraktne slike i to u nekom udaljenom zaseoku? Što njih motivira? Je li to sloboda izražavanja ili jednostavno nešto neopisivo, što je teško definirati, treba li umjetnik zbilja ići glavom kroz zid i ne slušati nikog, je li to izlazak iz nekih zadatih gabarita i što sve može biti umjetnost?
Štogod da je, Ilićevi sugovornici imaju snažan poriv da se umjetnošću bave, da nešto stvore, to im hrani dušu i tjera ih naprijed. Bilo da se radio o kiparstvu, glazbi, režiranju filmova ili pisanju romana.
Ti kreativci su ona tiha voda koja se probija kroz planine, nenametljivi ali prisutni, ljudi koji vide ono što drugi ne vide.
Iako u filmu ima ukupno sedam sugovornika, znači šestero umjetnika i umjetnica plus Strahinja kao svojevrsni komentator, kroz film "progovara" i autorska glazba Aldo Foško Collectivea, jazz grupe predvođene istarskim glazbenikom koji se u jednom trenutku također pojavljuje u filmu kao pratnja za klavirom Ivi Gortan. Iako Foško ne kaže ni jednu riječ njegova glazba "govori" za njega.
Nakon projekcije Ilić se zahvalio koproducentici filma Ana-Mariji Ilić, inače njegovoj sestri, kao i onima koji su podržali film a to su Upravni odjel za kulturu i zavičajnost Istarske županije, Istarska kulturna agencija, Nacionalni park Brijuni, Centar za kulturu i obrazovanje Pazin, Grad Pazin i Studio Alina Neculcea. Ilić se zahvalio i svojim roditeljima koji su došli na premijeru.
Ilić je voditeljici kina Nataši Šimunov otkrio da je lako bilo nagovoriti aktere filma da u njemu sudjeluju. Na premijeru su došli i Gea Rajić te Iva i Sara Gortan i one su uzvratile da je s Ilićem bilo opušteno, prirodno, zanimljivo i brzo je prošlo, a neke su i zaboravile što su rekle dok ih je snimao. No, na kraju je ispalo iskreno.
Naravno, nakon drugog dijela trebao bi uslijediti i treći na kojem Ilić već radi, a od sugovornika koji će se pojaviti u "To smo mi 3" najavio je pulskog glumca Filipa Lugarića.