Večer hrvatskog kratkometražnog filma ponudila je raznoliko zanimljiv program, kazao je
Marko Zdravković-Kunac iz Pulske filmske tvornice, a uprizoravanje različitih filmskih
žanrova u dvosatnom trajanju potaknuo je maštu i interes male ali zainteresirane publike
koja se došla kulturno uzdizati.

Zdravković-Kunac izjavio je kako i sami stvaraju kratke filmove, što je bio jedan od razloga zašto ih je odabrao.
- Mjesec hrvatskog filma je u tijeku i donosi mnogo naslova. Ima nekoliko sretnih naslova,
ali većina se bavi teškim temama, dok je manji broj neutralan, rekao je te nadodao:
"pokušao sam izabrati klasike jer ih možemo nabaviti i nakon događaja, a distribucija
filmova je pod "tvrdim šapama je produkcijskih kompanija", zaključio je Kunac.

Filmovi se često ne prikazuju po tri godine; prvo idu na festivale, a nakon festivala u kina.
Razlog tomu je što svi festivali žele svjetske premijere, a zapravo sve ovisi o produkcijskoj
politici. Obično je godina dana rezervirana za premijeru, primjerice na festivalima poput
Cannesa ili susjednog Sarajeva, obrazložio je Kunac.

Prvi prikazan film bio je "Zvjerka", koji gledatelji mogu shvatiti kao horor-komediju s
komičnim početkom, ali horor završetkom. Film govori o 75-godišnjoj kćeri, koju utjelovljuje Doris Šarić Kukuljica, i njezinoj 100-godišnjoj majci, koju glumi Marija Kohn. Njihov loš odnos mijenja dolazak šišmiša, ali unatoč promjeni, priča završava tragično.

Drugi film, "Čistačica", prati nju samu te uprizoruje kako ona spašava sina nakon što je on pod nerazjašnjenim okolnostima ubio svećenika. Iako film sadrži scenu u kojoj ona ide prema crkvi s kćeri, kako bi se pomaknuo s 2 na 3 kadra, zanimljivost ovog filma leži u činjenici da je snimljen prema stvarnom događaju. Ukupno je prikazano osam filmova, od kojih je polovica bila animirana.

U mnogim filmovima scenografija, poput prikaza biljaka, prepariranih životinja i drugih elemenata, gledateljima ostavlja mašti na volju da sami donesu zaključke o priči. Najduži film trajao je 20 minuta, dok svi ostali trajali su od 5 do 15 minuta.

Zanimljivosti iz filmske industrije: Uvod prije početka projekcije filma

U posljednje vrijeme, hrvatska filmska industrija bilježi značajan napredak. Nedavno smo
imali bogatu berbu na trodnevnoj izradi filma, gdje su nastali pravi filmski biseri. Ovi filmovi sada sudjeluju na natječajima za festivale koji se održavaju nakon ljeta, što je trenutni fokus. Lijepo je vidjeti što se sve događa u Hrvatskoj.

Suradnja između akademija i filmskih klubova u Zagrebu i Splitu donosi dobre rezultate.
Često se događa da studenti s akademija donesu kvalitetne scenarije koji se, uz
minimalna financijska sredstva, realiziraju u uspješne filmove. Ti filmovi postižu veliki
uspjeh i omogućavaju traženje dodatnih sredstava od udruga za audiovizualnu umjetnost.

Organizacije poput Blanka i Restarta iz Zagreba nude niz radionica za izradu kratkih
filmova, koji često završe u festivalskoj distribuciji. Pula Film Festival, iako je uglavnom
fokusiran na dugometražne igrane filmove, u posljednjih pet godina otvorio je vrata i za
kratki metar.

Unatoč tome, kratki filmovi su i dalje manje u fokusu. Glavnu nagradu na festivalu osvojio je dokumentarni film, a Kunac je istaknuo da animirani film autori sami produciraju jer je izrada takvog filma vrlo dugotrajan proces.

Jedan od izazova koji je Kunac istaknuo bio je i primjer Branka Lustiga koji nije mogao
prikazati svoj film jer je koristio pjesmu poznatog pjevača, iako se ona čula samo kratko.
Ova prepreka spriječila je prikazivanje filma na festivalu.

Razgovor i izvan diskursa tematike

Zdravković-Kunac također je istaknuo razliku između komercijalnih i indie filmova u
Hrvatskoj te rekao kako su "Indie filmovi kod nas rijetkost. Indie film znači da je netko
izvukao novac iz svog džepa. 'Pulska veza' je primjer indie filma koji nema državnu
potporu, eventualno lokalnu. Rađeni su kad autor želi napraviti film i vrlo su rijetko
dugometražni. Dramski 'Mondo Bobo' iz 1997. je prvi takav film u Hrvatskoj", objasnio je
Konac te dao primjer Nevija Marasovića kao primjer redatelja niskobudžetnih neovisnih
filmova, koje kako kaže "možemo nazvati mikro-budžetnim filmovima".

"Dugometražni filmovi zahtijevaju veći budžet; najmanji iznos koji HAVC daje je 50%, što je nekada bilo 4 milijuna kuna, danas 530 tisuća eura. Mikrobudžet za igrani film iznosi do 2 milijuna kuna. Iako se publici nekad čini da su to veliki novci, pored glumaca i rezervacija lokacija morate imati "armiju" ljudi, a to su statisti, scenaristi, ekipa za rasvjetu i ini drugi."

Osvrnuo se i na razlike u produkciji dokumentarnih filmova: "Dokumentarni film zahtijeva
manju ekipu na terenu, fokus je na zvuku, a svjetlo je prirodno, što smanjuje troškove za
statiste i tehničku ekipu", istaknuo je Kunac.

Europska suradnja i kreativno rješavanje financijskog pitanja

Europski puding je termin koji se često koristi u filmskoj industriji kako bi opisao
međunarodne koprodukcije, u kojima su likovi i priče iz različitih europskih zemalja.

Takve koprodukcije omogućavaju stvaranje filmova s bogatim kulturnim i jezičnim raznolikostima, a pomažu u zatvaranju financijske konstrukcije filma, istaknuo je Kunac i dao je primjer našeg "europskog pudinga": "nekad se filmovi snimaju na području Istre, Rijeke i Venecije, te često koriste sredstva iz lokalnih filmskih fondova. Iako ti iznosi nisu veliki – primjerice, oko 10.000 eura, isti mogu značajno pomoći u produkciji," pojasnio je te kazao kako, u ovim projektima je važno umijeće producenta koji uspijeva okupiti ekipu spremnu raditi za simbolične honorare, a tim ljudima je bitno da je atmosfera na setu pozitivna te da je projekt zanimljiv.

Najveći novac u filmskoj industriji dolazi od reklama, premda se tu ne misli na prikriveno
oglašavanje, ali dotaknuo se kao dobrog hrvatskog primjera prikrivenog oglašavanja u
seriji "Bitange i princeze". Njihov glavni sponzor je Konzum, no serija ima još dvadesetak
sponzora koji nisu direktno navedeni.

U jednom primjeru, jedan stan je uređen u zelenoj, a drugi u crvenoj boji, a tek se kasnije pojavljuje znak Konzuma, što je suptilan način prikrivenog oglašavanja. Ipak, Kunac je izložio kako je ta produkcija imala problema s agencijama za elektroničke medije.

Kasnije se osvrnuo na razlike u pristupima snimanju zvuka između američke i europske
produkcije. Amerikanci često snimaju zvuk odvojeno od slike, što znači da se zvuk dodaje
naknadno, što daje drugačiji efekt konačnom proizvodu.

U folio studiju, nakon što je film snimljen, glumci slušaju film i koriste rekvizite kako bi rekreirali prirodne zvukove, poput ženskih štikli na stepenicama istaknuo je, pa gledatelji umjesto original zvuka, slušaju rekvizite.

Raznolika tumačenja filmova 

Nekima su se više svidjeli animirani filmovi, dok je prvi film, "Zvjerka", izazvao raspravu o
nasilju nad starijim osobama što može biti i tako shvaćeno. "Zvjerka" se bavi psihološkim
aspektima starosti; neki su komentirali da stariji ljudi često počnu psovati zbog demencije, što se manifestira kroz glavni lik starice. Glavni lik je 75-godišnja kćer koja se mora brinuti za svoju 100-godišnju majku, što dodatno naglašava težinu njihovog odnosa.

Film također koristi stan kao element scenografije koji popunjava priču atmosferom i detaljima, poput biljaka i prepariranih životinja, a te životinje mogu, kako je netko iz publike rekao simbolizirati da sve to upućuje na zvjerstvo koje će se dogoditi na kraju. Horor element je minimalan, ali efektan – dolazak šišmiša oživljava majku i šišmiš se ljuti na kraju scene na kćerku.

"Čistačica" ima tri scene: kupaonica, mama i kćerka na poljani te dolazak policije. Film je snimljen prema stvarnom događaju i prikazuje subkulturu kroz lik sina u spitfire jakni, kratko ošišanog pa se da naslutiti da je u navijačkoj skupini. Majka je spremna pod svaku cijenu zaštititi sina i to je jedina radnja. Iako nije jasno zašto je sin ubio svećenika, neki su komentirali da film možda sugerira pedofiliju među svećenstvom, no to nije eksplicitno prikazano.

Možda je upravo tema filma da zapravo ne možemo donositi sud jer svećenik je možda ubijen iz koristoljublja. Jedan od gledatelja je primijetio kako čim je svećenik ubijen, "svi" odmah pomisle da je bio pedofil, "dok je možda čovjek u redu" kazao je glas iz publike.

Povezane vijesti

• Tomislav Fiket u Pulskoj filmskoj tvornici
• Ciociara u Pulskoj filmskoj tvornici
• Večeras projekcija nagrađenih kratkih filmova u PFT-u