Hrvatski jezikoslovac iz Pule – za nekoga tko je cijeli svoj bogati i sadržajan radni vijek proveo na periferiji zbivanja, izvan centralnih institucija metropole i velikih znanstvenih centara – zvuči pomalo nevjerojatno. Upravo je to sudbina i križ koji je s lakoćom i vjerom nosio dr. Ivan Zoričić, profesor emeritus, a čega pulska i istarska javnost nikada nije bila svjesna. Pa čak ni onoga trena kada ga je uvaženi lingvist i znanstvenik prof. Radoslav Katičić uvrstio u svoj tim kao člana Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, stručnog tijela Republike Hrvatske za skrb o hrvatskom standardnom jeziku, o čemu je na ovim stranicama lista govorio (nakon raspuštanja Vijeća 8. svibnja 2012. od strane tadašnjeg ministra Jovanovića) u svom posljednjem velikom intervuju nakon odlaska u mirovinu. I opet na onaj svoj miran i staložen način, uvjeren da je svojim doprinosom kao nepopravljivi zaljubljenik u hrvatski jezik doprinosio cilju konačne norme i standardizacije hrvatskoga jezika, kojega su razni i različiti pravopisi, stručnjaci i glasni zagovornici svega i svačega potencirali iz svojih sebičnih povijesnih iskustava kroz koja je prolazio hrvatski, ili "naš" jezik, zarobljen najviše političkim uvjetovanostima.

Vodeći hrvatski jezikoslovac

Također, sjećam se jednom prije tridesetak godina, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje su predavali i stolovali najvažniji hrvatski jezikoslovci, akademici, od Babića, Anića, Moguša, Silića, Hercigonje, do Damjanovića, Kuzmanovića… u razgovoru o tome koji je pravi akcent za pojedinu riječ, na moje zadovoljstvo dobio sam odgovor da na to pitanje nisam trebao dolaziti u Zagreb, jer ako to ne znaju profesori Vukušić i Zoričić iz Pule onda nitko ne zna. I to je još jedna potvrda spoznaje kakvog smo stručnjaka i jezikoslovca izgubili, ali ostaje sreća da je kao strpljivi i susretljiv profesor ostavio iza sebe mnoge generacije stručnjaka na kojima danas opstaje Filozofski fakultet u Puli, ali i cijelo Sveučilište Jurja Dobrile u čije je temelj profesor Zoričić ugrađivao prevažne segmente njegovog ustroja.

Treba znati da je on bio još jedan u nizu profesora i stručnjaka koji su svojim dolaskom u Pulu zapravo bili među prvim visokoobrazovanim stručnjacima koji su stvarali uvjete za obrazovanje budućih kadrova, koji su danas nositelji razvoja i vidljivih dostignuća u Istri, ali su i vlastitom nadgradnjom pokazivali kako se za radnog vijeka uči ili učeći radi. Od 1961. do 1971. radio je u Osnovnoj eksperimentalnoj školi Nevena Kirca (danas Osnovna škola Šijana), potom u Ekonomskoj školi i na Gimnaziji. Od 1980. je na Filozofskom fakultetu u Puli i predaje hrvatski standardni jezik, a 1988. je biran u zvanje docenta, da bi potkraj 1993. postao izvanrednim profesorom hrvatskoga standardnog jezika. Godine 1999. biran je u zvanje redovitog profesora. Iako to danas zvuči pomalo nevjerojatno, još su početkom 80-ih Zoričić, Vukušić, Petrić, Rosić, potom Filipi i ostali, bili još uvijek pioniri jezikoslovne i visokoobrazovane struke u Istri, ali svoju stručnost, znanje i zvanje nisu osjećali kao nešto s ruba metropole, posao iz provincije ili periferije, već su se uzdigli do akademskih titula i stručno-znanstvenih referenci koje su omogućili razvoj visokog školstva u Istri do sveučilišnih razmjera, pa i više od toga, do relevantnog centra studentskog i obrazovnog središta.

Impresivna karijera

Susrećući se često na pulskim ulicama i trgovima u onoj neobaveznoj umirovljeničkoj šetnji, dr. Ivan Zoričić pokazivao je u mislima sve više potrebu za povratkom zavičaju, rodnom Pakovu Selu u drniškom kraju, pogotovo nakon svih onih ratnih i poratnih zbivanja, a uspomene iz djetinjstva i rane mladosti dijelio je s najužom familijom. Školovao se najprije u Drnišu, potom završava Gimnaziju u Šibeniku, a na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je hrvatski jezik i književnost i ruski jezik, magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dok je doktorat iz filologije stekao na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Na pulskom Filozofskom fakultetu bio je mentorom mnogim danas vodećim mladim hrvatskim jezikoslovcima. U dva je navrata bio prodekan Pedagoškog fakulteta, a od 1994. do 1998. u dva uzastopna mandata obnašao je i dužnost dekana Filozofskog fakulteta. Nikada nije bježao ni od dodatnih obaveza, a nesebično je svoje ime, profesiju i stečeni ugled davao i kao član Matice hrvatske, pogotovo početkom 90-ih kada se ona nakon godina zabrane ponovo obnavljala kroz pulski ogranak, ali i Hrvatskog filološkog društva, čiji je bio obnovitelj, te bilo koje udruge ili institucije s hrvatskih predznakom.

Iako s podosta obaveza na Filozofskom fakultetu, kao i mnogih mentorstava, rado se odazvao na moj poziv da na stranicama Glasa Istre tjedno piše o pravilima i dobroj praksi uporabe hrvatskog jezika, kako u svakodnevnoj komunikaciji tako i u pisanom obliku. To je u vremenu kraja 90-ih bilo itekako potrebno zbog jezičnog kaosa koji je vladao na javnoj sceni "da svatko može kako hoće", te je njegova kolumna "Bilješke o jezičnoj kulturi" u Glasu Istre na neki način bila vodič čitateljima, studentima, građanima i stručnjacima da se služe i nauče hrvatski jezik iz svakodnevne prakse. Slične teme je obrađivao i u drugim medijima (Jezični savjetnik u Vjesniku; Hrvatski na našem radiju, na Radio Puli), ali i časopisima Filologija, Jezik, Radovi Pedagoškog fakulteta u Puli, Tabula, Istra, Fluminensia… (Mate ĆURIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU