Posebnu važnost za život sela u prošlosti imale su lokve i izvori koji su počeli propadati nakon izgradnje vodovoda i odumiranja stočarstva. Ljudi su se nekada snalazili kako su mogli. Oni bogatiji gradili su šterne i prikupljali kišnicu, dok su drugi svoju potrebu za vodom zadovoljavali upravo na gore spomenutim mjestima, prirodnim izvorištima, naravno ako su imali sreće da ih je u blizini uopće bilo. O vremenima kad je to tako bilo, razgovarali smo s Ninom Fabcem iz sela Fabci, gdje se nalazi jedan od najljepših istarskih izvora unutar omanje špilje.

Izvor se nalazi točno podno sela Fabci (Općina Višnjan), a toliko je star da se niti najstariji mještani ne sjećaju kada je uređen. Voda je u njegovom koritu duboka oko dva metra, i služila je dakako za piće, ali i za pranje i napajanje stoke, te nikad nije presušio. Bilo je tu i dječjih kupanja, pa da netko od mlađih ne nastrada, izvor je ograđen željeznom ogradom s lokotom. Čuvar lokota danas je Fabac, koji nam rekao da postoji legenda po kojoj je izvor obzidao neki čovjek koji je u njihovo maleno selo davno došao tražeći hranu. Za zahvalu što su ga mještani ugostili sagradio je izvor koji otada izgleda kao i danas. U početku je tu bila obična zemlja i mnogo nabacanog kamenja, ali je domišljati putnik uočio gdje se kaplje vode pojavljuju, i onda izdubio bazen u živoj stijeni. Sada je pećina vjerojatno jedna od najljepših u Istri. Upisana je u sve topografske i geodetske karte kao izvor pitke vode, pa se ondje redovno analizira kvaliteta vode.

Leprin služio da se voda ne bi prolijevala

Nekada se po vodu išlo s brentama i šićima, a na njima položen leprin da poput spužve upija vodu kako se pri povratku do kuća ona ne bi prolijevala. Izvor se posljednji put renovirao ratne 1991. godine jer su mještani strahovali da bi moglo doći do nestašice vode i rat zahvatiti Istru. Na sreću, do toga nije došlo, kazao nam je Fabac, te za kraj otkrio još jednu tajnu. Pored samog izvora izgrađena je bila i akumulacijska šterna, no ona se urušila, pa voda iz izvora otječe niz padinu u dolac, a otamo dalje u speleolozima dobro poznatu i istraženu jamu Strašnicu.

U jami se zaista na otprilike dvadesetak metra od ulaza pojavljuje slap u stijeni čije vode dalje otječu u nepoznate dubine. Kako god da bilo danas se za taj izvor još jedino zanimaju pokoji turisti i avanturisti u želji da otkriju što više ljepota našeg poluotoka. No, to nije jedina atrakcija na ovome području. Svega nekoliko kilometra zračne linije kod sela Brčići na području Općine Tinjan nalazi se još jedan izvor, Pajićka lokva ili bunar za kojega mnogi kažu kako je pak najljepši od svih. (Napisao i snimio Ivan GRGAT)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti

• Čist zrak važniji od toplinske i električne energije
• U zoni Pauletići neće se moći graditi energane na bio-masu
• Tinjan: Pola proračuna za izgradnju vrtića