Najveća talijanska brodograđevna kompanija Fincantieri, koja se spominjala kao jedan od mogućih partnera brodogradilišta Uljanik u predstojećem programu restrukturiranja i diverzifikacije, prema neslužbenim informacijama definitivno više nije u igri kad je u pitanju budućnost pulskih navoza. Međutim, postoji realna mogućnost da Talijani ipak stignu na hrvatsku obalu Jadrana budući da su, prema istom izvoru, tijekom kontakata s predstavnicima Uljanik Grupe izrazili zanimanje za riječki 3. maj.

Premda je još lani, govoreći o okolnostima preuzimanja 3. maja, predsjednik uprave Uljanika Gianni Rossanda spominjao kako ne bi imao ništa protiv da u slučaju dobre poslovne ponude riječko brodogradilište prijeđe u ruke novog vlasnika, ta se opcija donedavno nije ozbiljnije spominjala. Vrata su joj odškrinuta početkom ovog mjeseca na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća Primorsko-goranske županije, kada je u priči oko budućnosti 3. maja na stol stavljena opcija da to brodogradilište nastavi svoj put neovisno o Uljaniku, ali je ponovno naglašeno, sad i javno i bez rukavica - isključivo u slučaju odgovarajuće poslovne ponude koja se temelji na ekonomskim principima.

Jedna kuna

"Potencijalno izdvajanje brodogradilišta 3. maj iz Uljanik Grupe može se sagledavati prema istim poslovnim uvjetima koji bi vrijedili za bilo koje društvo Grupe, a ne prema društveno-političkim. Jedina meritorna pitanja za takvu potencijalnu transakciju su interes vlasnika i potencijalnog kupca, pri čemu je vrlo važno pitanje cijene za vlasnički paket. Pitanje pozajmica Uljaniku od strane 3. maja spada u redovno poslovanje, odnosno potraživanja društva koje i potencijalni kupac i prodavatelj stavljaju u kontekst ukupne transakcije", poručili su iz Uljanik Grupe o uvjetima pod kojima su spremni odreći se svog vlasništva nad 3. majem.

Odgovor je to na neki način i na tezu koja se mogla čuti iz Rijeke, kako bi Puljani 3. maj trebali prodati po cijeni po kojoj su ga i kupili, odnosno za 1 kunu, premda se te 2013. godine, kad se riječki škver po toj cijeni zaista mogao kupiti, nije uspio pronaći drugi kupac osim Uljanika. Ako se izjave koje je o tom pitanju davao u prošlosti Rossanda iščitaju između redaka, pulska tvrtka je u tu priču od strane države doslovce "ugurana".

(Milan PAVLOVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti

• Svjetleći divovi ne svijetle
• Hrvatska brodogradnja želi uvoziti radnu snagu
• Uljanikova knjiga narudžbi vrijedi milijardu eura