Probe za operu ''Istarska svadba'' Antonija Smareglie u završnoj su fazi. Premijera opere bit će zasigurno spektakularna, sudeći po onome što smo vidjeli na kratkoj probi upriličenoj za novinare i snimatelje. Scenografija koja reproducira Vodnjan, rekreiran kao minimundus i sugestivni kostimi djeluju estetski vrlo moćno, a kada tome dodamo priču koja govori o ljubavi, ljubomori i najdubljim emocijama, onda je jasno da će se raditi o vrlo zanimljivom ostvarenju.

Ranije na konferenciji za novinare u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula predstavljena je premijera opere "Istarska svadba" (Nozze istriane) koja će biti na programu u subotu, 4. svibnja s početkom u 19 sati te novinarima je pokazana netom obnovljena zgrada pulske kazališne kuće.

- Uz ceremoniju otvaranja novouređene velike dvorane koja je zadnji put rekonstruirana i obnovljena 1989. godine, dakle prije 35 godina, u ovoj obljetničkoj godini započet ćemo uz operu "Istarska svadba" (Nozze Istriane) Antonija Smareglie čiju se 170. godišnjica rođenja i 95. godišnjica smrti ove godine obilježavaju. Ova će opera biti izvedena u koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka i Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula, u povodu 130 godina od nastanka i praizvedbe u Trstu, a u Puli je izvedena 1908. godine u ovom istom kazalištu čiji je kamen- temeljac postavljen 1879. godine, kazala je ravnateljica Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula Gordana Jeromela Kaić.

Umjetnički voditelj pulskog kazališta Matija Ferlin rekao je da je riječ o iznimnom događaju, velikoj i važnoj operi, izvrsnoj suradnji dvaju kazališta te da se sve posložilo da premijera bude uz samo otvorenje obnovljenoga zdanja kazališta. Govorio je ukratko i o važnosti Smareglie čija u se djela izvodila diljem svijeta, te sada ponovno se vraća pulskome kazalištu i pulskoj publici. Mjesto radnje ove opere je Vodnjan.

Marin Blažević, redatelj predstave i intendant HNK-a Ivana pl. Zajca Rijeka istaknuo je da dva kazališta surađuju već sedam-osam godina te da niti jedna suradnja među kazališnim kućama nije tako snažna i intenzivna kao ona između pulskog i riječkog. Prisjetio se i "Orašara" iz 2018./2019. godine, također velike i značajne suradnje dviju pulskih kazališnih kuća.

- Iznimno mi je drago da je ta suradnja jako plodna i uspješna, i nadam se da će to trajati i nakon mog mandata koji ističe krajem godine. "Istarska svadba" je nekako nepravedno zapostavljena opera u nas, a iznimno je snažna, važna. Gordana Jeromela Kaić već je neko vrijeme razmišljala o postavljanju te opere, a i mi smo bili za to zainteresirani, kao i njemačka diskografska kuća CPO, za koju ćemo je snimati, što je još jedna velika potvrda izvrsnosti. Nećemo odati ništa o kostimima i sceni - neka to bude pravo iznenađenje jer pripremamo nešto zaista spektakularno. Čast nam je da je dio ansambla i Sofija Cingula, koja djeluje i u Puli, kao asistentica redatelja, a ona je, uz maestra Zorana Juranića, najveći poznavatelj Smareglinih djela. Juranić će ravnati operom tijekom riječke izvedbe, a nadamo se da ćemo nakon tih dviju izvedbi u pulskom kazalištu operu moći uprizoriti i u Malom rimskom kazalištu, a bilo bi idealno da se predstavi i u Vodnjanu, mjestu radnje toga djela, kazao je Blažević. Svi su se složili da je fascinantno da se jedna opera postavi na svega nekoliko kilometara od njezinog mjesta radnje, što ne može biti slučaj primjerice s nekim drugim velikim operama.

Simon Krečić prisjetio se kako je dirigirao operu "Tosca" u Areni, kada je izvedba prekinuta iznenadnim ljetnim pljuskom i potom, nakon 40 minuta, nastavljena prošloga ljeta u Areni.

Što se Smareglie tiče, naglasio je "otac mu je bio Talijan, majka Hrvatica, a rođen je u doba Austro-Ugarske, te je od samoga početka bio pod utjecajem triju različitih kultura i tradicija. Prisutne su tu tri različite kulture i tradicije, gdje možemo čuti kako Wagnerov jezik, tako i talijanski veristički stil uz slavenski melos. Jako mi je drago da sam dio toga projekta, supruga mi je iz Pirana, ali voli istarsku povijest te baš smo komentirali kako je to vrlo snažna i zanimljiva priča. Smareglia se školovao u talijanskoj Goriziji, u Beču i Grazu. Opera je teška za izvedbu, za soliste, kao i za orkestar, možda nešto manje za zbor.

Krečić i Blažević kazali su da je akustika sada u kazalištu izvrsna, a Blažević je ovu operu nazvao vrhuncem naše operne literature. Naveli su i da je to "punokrvna" operna produkcija, s većim brojem solista te čitavim zborom i orkestrom.

Opera je praizvedena 1895. godine u Trstu. Radnja se temelji na priči smještenoj u Vodnjanu, a prati ljubavne i obiteljske intrige u vrijeme skladanja opere, oko 1890. godine. Priča donosi pitoreskne i folklorne detalje, što je privuklo skladatelja da pristupi stvaranju opere. Smareglia je u njoj glazbeno majstorski prikazao duh Istre i lokalnog života, kako je naveo Krečić, a prisutni su tu i žanrovi tipični za Istru, poput villotta i lijepih, karakterističnih fraza za Smaregliu.

Jeromela Kaić se prisjetila kako je obnovljeno kazalište otvoreno 5. svibnja, dakle također za Dan grada, 1989. godine, a od tada su imali dvije manje obnove, koje nisu niti približno mjerljive s ovom tek završenom, koja je koštala nešto manje od milijun eura. Radovi su se odvijali u dvije faze, prva je počela 20. kolovoza, a druga 20. veljače. Grad Pula je dao 90 posto sredstava, a ostatak je iz Ministarstva kulture i medija, i sve su to proračunska sredstva.

- Krenuli smo "nježno", trebalo je zamijeniti stolice, a to je pak tražilo da se zamijeni pod, pa parapete, sve lože, mezzanin, drveni dijelovi su temeljito očišćeni, balkon, zamijenjena je ventilacija. Bilo je tu puno sitnih intervencija, evakuacijski sustav je poboljšan, radila se i rasvjeta. Kazalište sada broji ukupno 560 mjesta, od čega parter 259 umjesto prijašnjih 316, a balkon gotovo kao i prije, 157, kazao je arhitekt Luka Matticchio. Naime, maknuti su iz partera prvi i zadnji red, te po jedna stolica svakog reda. Najviše su posla, vele, imali sa podrazumijevao temeljito čišćenje, struganje boje s drveta, nanošenje osnovne boje, a zatim zlatne bojetarom drvenarijom, a to je podrazumijevao temeljito čišćenje, zatim struganje boje s drveta, nakon toga je tu trebalo nanijeti osnovne boje, te na kraju i one zlatne.

Autorski tim

Dirigent: Simon Krečič

Redatelj: Marin Blažević

Scenograf: Alan Vukelić

Kostimografkinja: Sandra Dekanić

Oblikovatelj svjetla: Alan Vukelić

Glazbeni savjetnik: Zoran Juranić

Asistentica dramaturga: Sofija Cingula

Igraju: Marussa – Anamarija Knego/Gabrijela Deglin; Lorenzo – Bože Jurić Pešić; Menico, Marussin otac – Giorgio Surian; Biagio, seoski zabavljač – Filippo Pollineli; Nicola – Robert Kolar/Jure Počkaj i Luze–Stefany Findrik.

Riječki operni zbor - zborovoditelj: Matteo Salvemini

Riječki simfonijski orkestar - Korepetitorica: Nataliya Marycheva

Inspicijenti: Antonija Družeta i Valter Milavec

Trajanje: 150 min s jednom pauzom

Povezane vijesti

• Krik za pravdom, ali i krik vlastite krivnje
• U srijedu u INK-u premijera predstave "Blak"
• Ništa od slatke budućnosti