NAJNOVIJE


SA SVOJIM ZVANJEM OVDJE JE BIO ZA STARO ŽELJEZO

Imao je kiosk u Prvomajskoj: Puljanin DEAN TOMIĆ S PEDESET JE GODINA KRENUO VAN, U NJEMAČKOJ GA SADA ZOVU "Veoma cijenjeni gospodin diplomirani inženjer"!


Dean Tomić dokaz je da ni u kojoj dobi ne treba prezati od novih početaka, a nikada, baš nikada ne treba odustati od vjere u svoja znanja i sposobnosti. Puljanin u 50-im godinama života odlučio je okrenuti novi list, bolje rečeno čitavu knjigu. Promijenio je posao, grad, državu, nekad bismo rekli otisnuo se u pečalbu, danas se to zove globalna mobilnost radne snage, u hrvatskom slučaju potpomognuta sve lošijim odnosom prema radu i znanju. Tako je Tomić stigao do Berlina, radi u svojoj struci, inženjerskoj, za što se školovao, ali kasnije zapostavio. I dobro mu ide.

Mnogi Dean Tomića znaju kao vlasnika kioska u Prvomajskoj ulici. Prije toga diplomirao je na Tehničkom fakultetu u Rijeci, u roku, bio odličan student, radio je godinu dana u struci i onda otvorio svoj mali obrt. Nakon dvadesetak godina odlučio je s time stati i probati vratiti se u struku. Ali zašto u Njemačkoj, pitamo ga? Zar i Hrvatska ne vapi za inženjerima svih struka? Pa, oni su lokomotiva svakog razvoja. E, tu počinje zanimljiva priča.

- Da se pitaju moji studentski kolege, sada ljudi na vodećim pozicijama u Puli i Istri, ja ne bih mogao zaraditi ni za burek, ali budući da se sada pitaju Nijemci, imam mjesečni prihod koji za realnu konzumaciju života ne mogu potrošiti. Jer, realno, ne treba ti 100 pari cipela mjesečno. Sad sam Puljanin s berlinskom adresom. Goran Bare bi rekao, samo stoj na svjetlu i doći će kraj tami, kaže nam Tomić te prepričava kakve je sve odgovore dobio od kolega s faksa s kojima je pet godina ručao i večerao u studentskoj menzi, koje je prve upitao što misle bi li se mogao vratiti u struku.

Svjetlost i zvuk

Prijatelj, diplomirani inženjer, sada tehnički direktor, bio je rezolutan: "Ma neee, neee!". Drugi je već imao i argumente: "Mislim da ne biš mogao. Puno je to vremena, jako puno. Pa moja djeca već studiraju!". Treći se malo premišljao: "Hmmm", a onda zacementirao: "Ne biš mogao!". Četvrti, sada direktor, bio je konkretan: "A, gle, Deane, budimo realni, prešao si 50. godinu života, kužiš?". Peti se slatko nasmijao: "Tko, ti? Hahahaha… Ma, šta je tebi? Pa koliko si radio u struci, godinu dana, a imaš 20 godina pauze, ma daj, molim te, zaboravi na tu ideju, nemoj više nikad o tome razmišljati". Šesti je počeo lijepo: "Čuj, svi mi znamo da si bio odličan student, ali - tebe je vrijeme pregazilo. Tehnika je otišla jako daleko od onog vremena kada si ti studirao. To moraš shvatiti i prihvatiti. Tada će ti biti lakše". Završimo s prijateljem iz djetinjstva, po struci monterom centralnog grijanja i klimatizacije: "Deane, to što si bio nabubao na faksu ti je ishlapilo i nemaš ništa od toga što si studirao. Uzalud si vrijeme potrošio", kaže Tomić.

Sve to zvuči poznato, tako se kod nas "bodri" prijatelje, a i logično je, zaključujemo laički, tehnika se zaista mijenja dok trepneš okom. Dean me stručno razuvjerio u tri poteza.

- Osobno ne mogu vidjeti što se to u baznoj tehnici promijenilo. Svi zakoni u matematici su isti. Zakoni mehanike isti, statika, kinematika, dinamika, nauka o toplini, mehanika fluida, nauka o čvrstoći, teorija oscilacija i drugo - što se promijenilo? Brzina svjetlosti i brzina zvuka iste, apsolutna nula i dalje na minus 273,16 Celzijusa, čelik istog kemijskog sastava ima istu čvrstoću na vlak, tlak, savijanje, torziju i odrez, kao i ranije. Tražim i ne mogu naći što se promijenilo. Promijenio se izgled automobila, karoserija, ali to je dizajn. Motor u njemu i dalje radi na ista četiri takta: usis, kompresija, ekspanzija, ispuh, pojašnjava Tomić. (Duška PALIBRK)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU
Podijeli: Facebook Twiter