PIŠE ROBERT MATTEONI
MetroPola: Čovjek, šampion, pojam... PARLOV
Netko mudar mi je davno kazao. S odmakom vremena važne stvari ne blijede, što je više vremena prošlo, one postaju bistrije. I kada se odvali dobar dio životnog puta, onda se te stvari sve bolje i razumiju. Neki cinik bi kazao, definicija doživljaja starosti. Ok, ona često nije odraz realnog nam doba, nego biološke stvarnosti. U onom pozitivnom smislu referiram se na starost kao mudrost. Kad nešto asocira na tog našeg velikana, a ako ste ga bliže poznavali onda je to češće, razigrat će se memorija. I ona kolektivna, i ona osobna, i ona pomiješana. Svi koji smo živjeli njegovu karijeru imamo taj zajednički doživljaj. Jedinstvena priča. Neponovljiva. Iz nekog drugog svijeta. Svi koji su pored toga upoznali njegovu životnu stranu, spoznali bi slične, ali suštinski drugačije zbilje posebnosti. Oni koji nisu imali taj doživljaj, pogotovo koji su bili udaljeni od njegova centra svemira (Pula-Fažana), razbacani širom prostora bivše Jugoslavije, i šire, imali su tu kolektivnu priču kao stvarnost idola. I vjerojatno je bilo jako teško shvatiti, poglavito iz današnje verzije otuđenosti ikona od tzv. običnih ljudi i svakodnevica, kako netko tako velik, kojeg je 20 milijuna ljudi pratilo kao Božanstvo, budilo se po noći da pali stare crno bijele televizore i prilagođavalo odlazak na posao ili što god, ovisno kada je on nastupao, kada je svježe umirovljen kao šampion svih šampiona, kazao…
