S početkom u 21 sat večeras će nagrađivana pjesnikinja i prozaistica Tanja Stupar Trifunović gostovati u programu "Portret autorice" pulskog Kluba-knjižare Giardini 2 koji će se održati u Art parku Rojc. Portret autora/ce novi je program Kluba-knjižare u kojem se književno stvaralaštvo domaćih i regionalnih autora promatra u kontekstu njihovog životnog puta i svjetonazora.

Tanja Stupar Trifunović do sada je objavila šest knjiga poezije, knjigu priča, dva romana i grafički roman, a piše i kolumne i književnu kritiku. Prevođena je na brojne jezike, i zastupljena je u više antologija i izbora iz poezije i proze, u zemlji i inozemstvu. Ona je druga gošća Azila za pisce – rezidencijalnog programa Kluba-knjižare Giardini 2 nastalog u suradnji s pazinskom Hižom od besid. Autorica će boraviti u knjižari od do 31. srpnja i u jutarnjim satima posjetiteljima davati preporuke za knjige koje voli, a tada će u knjižari ekskluzivno biti dostupna njena najnovija književna ostvarenja. Bila je to prigoda za razgovor s njom.

Dobra književnost

Izjavili ste jednom prigodom da je svaka dobra knjiga aktivistička. Dakle književnost treba prije biti prije svega angažirana?

- Ne, književnost ne mora težiti tome da bude angažirana nego dobra književnost ima posljedično takav efekt i što je knjiga bolja, taj njen efekt ne gubi na aktualnosti, nego se proteže kroz vrijeme. Dobre su knjige same po sebi takve bez obzira na kontekst i vrijeme u koje ih je stavio autor. Na pamet mi pada Bulgakovljev roman "Majstor i Margarita" ili Orwellove knjige "1984" i "Životinjska farma" ili romani poput "Proklete avlije" i "Derviša i smrti" koje možda ne bismo "na prvu" doživjeli kao angažirane, ali ako analiziramo njihovu pozadinu, vidjet ćemo da to jesu i da se možemo i danas identificirati s tim knjigama i stvarima koje problematiziraju jer su uzdignute na univerzalni nivo, iako je autore ponukala jedna ili više konkretnih povijesnih okolnosti. S druge strane već duže vrijeme je popularno forsirati i prenaglašavati tu crtu u knjigama - to čine i autori i kritika. Čitanje knjige kroz njenu komponentu angažmana je upravo ili bi to trebalo biti – samo jedna komponenta knjige. Knjige koje se svedu samo na aktivističku dimenziju ostaju jednodimenzionalne, u funkciji ideologije, usko vezane za trenutak i često su poput petarde – glasno puknu, ali poslije ih nema. Književnost je tu da preispituje sve, čak i ono u što vjeruje, zapravo to i najviše.

Vrlo detaljno i minuciozno kreirate Vaše junakinje. Čime se vodite u tako preciznom kreiranju likova?

- Možda je to prije svega unutarnjim čitateljskim osjećajem.

Održavanje slike

Je li je naše društvo - u širem kontekstu, i dalje previše patrijarhalno?

- Jeste. Na neki perverzan način u kojem više ni muškarci ni žene ne vjeruju u takav patrijarhat, ali igraju uloge i održavaju tu sliku iz različitih motiva – straha, jer misle da tako treba, jer ne znaju drugačije, ne žele da istraže što im samima odgovara, imitiraju okolinu u kojoj su odrasli itd. I jedne i druge to oštećuje i lišava autentičnog življenja, ali vjeruju da to tako mora i treba i jer naše društvo i dalje afirmira patrijarhat.

Može li angažirana književnosti učiniti društvo prihvatljivijim, boljim?

- Nisam sigurna da bilo koja umjetnost to može ili treba. Nekako doživljavam da je umjetnost tu da posreduje, da nam pokaže svijet kakav jeste, može nam ukazati i na različite bolje ili gore svjetove, potaknuti maštu, navoditi nas da mislimo i istražujemo, da imamo kritičke prodore u stvarnost ili da se udaljimo od nje, ali svijet boljim ili gorim ne može učiniti književnost nego ljudi.

Povezane vijesti

• Noć knjige: Kvizovi, javna čitanja i programi za djecu
• Godina 2017. za knjižni sektor izazovna, ali ne bez optimizma
• Hrvatsku posjetio niz velikih imena svjetske književnosti