Najpoznatije djelo Giacoma Puccinija, senzualna i strastvena "Tosca" izvedena je u srijedu navečer u pulskoj Areni. Premda ozvučenje nije bilo u cijeloj Areni najbolje i premda je na sredini drugog čina počela padati kiša i dobar dio publike je napustio amfiteatar, opera je privedena kraju te entuzijasti koji su ostali u Areni do kasnih večernjih sati, ispratili su ove vrsne interprete dugotrajnim ovacijama.

No, krenimo redom. U sklopu Pulskog kulturnog ljeta, pulska se Arena pretvorila u scenu Puccinijeve opere "Tosca", pod dirigentskim vodstvom maestra Simona Krečiča, a u režiji Marina Blaževića. Nije to bila klasična izvedba Tosche, svaki je čin imao drukčiju vremensku ambijentaciju i konotaciju, no priča o ljubavi, intrigama, izdaji i ljubomori ostala je univerzalna, neovisno o vremenskom i lokacijskom kontekstu.

I taman usred drugog čina krenula je kiša. Prije početka drugog čina objavljeno je preko velikog platna da, ukoliko bude padala kiša (vremenske prognoze najavile su, kako se sada naziva ljetni pljusak - super ćeliju u blizini), opera će se nastaviti za pola sata. No, kako je krenula kiša, gotovo svi su izašli iz Arene te potom se vratio samo dio publike.

U međuvremenu su svi iz organizacije brisali stolice - ipak nije bilo pljuska, nego "obična" kiša, stolice je brisao i ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo.

Potom je završen drugi čin i s minimalnom pauzom krenuo treći čin te svi prisutni - a bilo ih je sa svih strana svijeta, dugotrajnim su aplauzom i ovacijama nagradili sve aktere ove opere.

Publika u ovoj operi gleda tri različita načina njezine moguće inscenacije: od opernog historicizma, u kojem vizualnost počiva na ljepoti kazališnog slikarstva i "autentičnim" kostimima - sve je to prikazano putem video-zida, a zatim slijedi dio opere ambijentiran u doba NDH.

Prikazan je tu imaginarni susret Ante Pavelića (Scarpije) i operne dive Zinke Kunc (Tosca), a ustvari kroz taj čin, koji je prekinut zbog kiše i potom nastavljen, postavlja se pitanje što bi bio da je Kunc umjesto u Metropolitanu 1941. gostovala u Zagrebu. Budući da je sam lik Tosche pjevačica, tu se i postavlja pitanje odnosa umjetnosti-umjetnika i moćnika na vlasti, vječita borba, neovisno o kontekstu, gdje se može iščitati i neka univerzalnost, jer se ne ide toliko u detalje.

Velika ljubav operne dive Florije Tosce i revolucionara, slikara Cavaradossija, konfrontirana je s principima političkih i moralnih uvjerenja. To je odlučni sukob jedne žene, uvjerene da život treba posvetiti ljubavi i umjetnosti, i društva.

Razni povijesni konteksti mogu prikazati na isto tako različite načine taj odnos, ali okosnica samoga dijela ostaje neizmijenjena. Mnogi kritičari su, kroz godine, govorili da je ova opera među najtežima, najzahtjevnijima, kako zbog teme, tako i zbog cjelokupnog pristupa tome razdoblju.

Treći dio je sveden na ono neophodno i najbitnije za operu, na glazbu, dramu, glas, glumu, osobnost izvođača i intenzitet doživljaja, koji je u srijedu navečer bio snažan.

Vječne arije čine ovo ostvarenje posebnim, ističući iznimne glazbene i skladateljske vrline genijalnog Puccinija. "Vissi d'arte", "E lucevan le stelle", "Te Deum" te iznimno snažan, nadahnut, vječni duet Tosche i Cavaradossija iz trećeg čina zvučali su posebno sugestivno, gotovo pa čarobno u Areni. No, to je ovisilo o tome gdje se sjedilo, jer ozvučenje nije bilo baš najbolje riješeno.

Glasovita njemačka sopranistica, počasna članica riječke Opere - Maida Hundeling, tumačila je naslovnu ulogu i toliko se uživjela u toj interpretaciji, da su i neki iz publike komentirali da je na trenutke izgledalo kao da je i sama u "vrtlogu" tih emocija koje prožimaju Toscu.

Ulogu Cavaradossija interpretirao je tenor sa svjetskom karijerom Ivan Momirov, a posebno inspiriran u ulozi Scarpije bio je Giorgio Surian.

Spomenimo i izvrstan Riječki simfonijski orkestar i zbor Opere HNK-a Ivana pl. Zajca. Kostimografiju potpisuje Sandra Dekanić, a scenografiju s Alanom Vukelićem supotpisuje Marin Blažević, kao i svjetlo s Daliborom Fugošićem.

Spomenimo i da je ova predstava riječke Opere, izvođena na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, uvrštena među najbolje glazbene događaje u svijetu 2019. godine prema izboru uredništva specijaliziranog talijanskog web-magazina Operaclick.com.

Nakon opere "Tosca", Pulsko kulturno ljeto nastavlja se s još tri programa koji će se održati u Malom rimskom kazalištu u Puli: "Notebooks of Leonardo da Vinci" održati će se 15. kolovoza, "Most" Emira Kulenovića 18. kolovoza te "Opera Amorosa" 7. rujna.

Povezane vijesti

• PULA ZA GUINNESSA: U Areni najveći ljudski svjetlosni znak
• Pulski Ironman 70.3 rasprodan!
• Renzo Arbore večeras u Areni