NAJNOVIJE

ISTARSKI DJELATNICI U KULTURI:

Kultura živi i izvan Zagreba?!


Kakva su očekivanja istarskih kulturnjaka za ovu godinu te kakvom ocjenjuju prošlu godinu, odnosno koji bi događaj izdvojili, upitali smo nekolicinu istarskih uglednik djelatnika u kulturi. Mnogi od upitanih, nisu htjeli odgovoriti, ističući da se tako i tako izdvaja premalo sredstva za kulturu i da, premda nisu niti malo zadovoljni, ne žele o tome tematizirati, jer misle da ne bi bilo nikakvih pozitivnih pomaka.

Dr. sc. Boris Domagoj Biletić, književnik: - "Kultura živi i izvan Zagreba"!?! Ovaj notorni naslov, bez dodatnih uskličnika i upitnika, nedavno se pojavio na stranicama Matičina Vijenca. Osim što je notoran, naslov je zapanjujuće glup, ali istovremeno točan, slikovit, ilustrativan, jer lijepo zrcali medijske i druge (ne)prilike, ne samo na polju kulturnom, u nas – do te mjere da su i umovi "metropolskih" novinara i urednika (mnogih rodom "provincijalaca") čini se posve centralizirani, usmjereni do ni korak dalje od Save i Prisavlja. Iz ovakve svijesti logičan je slijed onoga što imamo naročito na televiziji: površne i jadne zagrebocentrične priloge, osim ljeti kada se tamošnji kulturnjaci, sve genij do genija, sjate na Jadran i ovdje ureduju po festivalima, otočjima i sličnim mjestima delicija za sva osjetila. Takva svijest proizvodi i kriterije kojima Ministarstvo kulture ove države, a ne samo glavnoga nam grada, određuje što će, komu, kako i koliko financirati. Lako je provjeriti na njihovim internetskim stranicama ovih dana objavljene rezultate natječaja, odobrene programe ili uskrate. Ovo je tema o kojoj treba zvoniti na sva zvona u 2018., to je ono što nas sve u kulturi, u nakladništvu osobito, jako bolno tišti i što uništava volju za radom, proizvodnjom novih naslova, promicanjem ljepote, istine i duha usred planetarnog novobarbarstva čijim smo dionicima htjeli to ili ne. Makar nasilu!

Što je pak bilo dobro ili jako dobro u 2017., o tomu ne bih, jer propao je u Zagrebu i Istri pokušaj pokretanja jedinoga časopisa za književnu kritiku "Stav". A loše je bilo to što je knjiga i dalje u zapećku, i na županijskoj i na gradskim razinama, to što se gradovi u nas ponašaju kao feudi pa se za sredstva možeš natjecati samo u svome feudu, i mnogo toga još, što ne stane na zadanu mi jednu karticu. Da ne ponavljam to kako jedini istarski književno-kulturni časopis Novu Istru, osim Pule i Rovinja te županije, ne sufinancira nijedan istarski feud. U tekstu "Kultura živi i izvan Zagreba" autorica navodi šire zagrebačke i inozemne programe na pulskom (ovom je gradu navodno tri tisuće godina, a Zagrebu nekih 923) Sajmu knjiga, odlično se tako uklapajući u politikantska natezanja "državnih centralista" s jedne i "regionalnih anticentralista" s druge strane. U međuprostoru su jednih i drugih, tih čistih profitera demokracije, stvaraoci, umjetnici, poglavito oni koji se ne daju u njihove priče, sve ako i svjesni da nema više tzv. alternative ni tzv. nezavisnih ni u čemu. Uz ispriku jako mladima, jer ne bih želio remetiti išta, a najmanje njihove iluzije, svima neka je sretno!

Vedran Vojnić, glazbenik i predsjednik pulske podružnice Hrvatsog društva glazbenih umjetnika: - Najvažniji događaj u glazbenom miljeu za nas je svakako Classical Music Festival koji se tijekom ljeta održavao u Puli. U ovoj se godini svakako treba fokusirati na objedinjavanje u organizaciji kulturnih događanja kako u gradu Puli, tako i općenito u Istri. To zahtijeva puno zajedničkih sastanaka i razmjenu mišljenja. Iskreno, to će biti vrlo teško postići, obzirom na dosadašnju politiku gdje imamo masu organizacija i udruga koje se bave kulturom, ali ne žele sjesti za zajednički stol, nego im je lakše raditi po dosadašnjem sistemu.

Emil Jurcan, predsjednik Društva arhitekata Istre i predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata događajem protekle godine smatra izbor pulskog arhitekta Bruna Juričića za hrvatskog predstavnika na predstojećem Venecijanskom arhitektonskom bijenalu 2018. godine. Jurcan smatra da bi se u ovoj godini na dnevnom redu trebala naći cjelokupna restauracija zgrade glavne pulske pošte na Danteovom trgu, arhitektonskog remek-djela Angiola Mazzonija, građeno od 1932. do 1935. godine.

Alen Floričić, pulsko-labinski vizualni umjetnik, profesor u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, jedan od predstavnika Hrvatske na 51. Biennalu u Veneciji 2005. godine kaže da u 2017. godini nije nedostajalo kvalitetnih izložbenih projekata u raznim istarskim galerijskim prostorima, pa smatra da je na ovom mjestu nezahvalno izdvajati samo neke od njih.

- Ukoliko bih, pak, trebao izdvojiti neke trendove, istaknuo bih nastavak trenda otvaranja manjih, agilnih galerijskih prostora koje vode sami umjetnici. Svakako bih spomenuo i važnost odabira pulske kustosice Branke Benčić za izbornicu hrvatskog nastupa na Venecijanskom bijenalu 2017. godine. Ipak, govoreći općenito o vizualnoj umjetnosti, vidljiv je i nastavak trenda društvenog degradiranja struke i izostanka ozbiljnije komunikacije o svim njenim aspektima, kako između samih umjetnika te kustosa, tako i u medijima, unutar institucija itd.

O očekivanjima u 2018. godini, Alen Floričić izražava nadu da će se gore spomenuti trend izmijeniti, preokrenuti, a sve u cilju, kako naglašava, stvaranja otvorenije scene, s puno više razgovora, komunikacije, eventualnih panel-diskusija. (Zoran ANGELESKI, Vanesa BEGIĆ)