NAJNOVIJE


NE ZNA SE SUDBINA ISTRE 1961

Potencijalni kupci dolaze na završne pregovore?


Otkucavanje ponoći na prijelazu iz stare u novu godinu trebalo je imati poseban prizvuk u kontekstu sudbine pulskog nogometnog prvoligaša. S posljednjim danom 2017. istekao je zamišljeni rok odaziva na javni poziv za otkup većinskog paketa dionica Istre 1961, kluba koji na rubu financijskog kolapsa traži spas u rukama novog vlasnika. Međutim, ispostavlja se da rasplet situacije ulaskom u novu godinu nije ništa jasniji negoli je bio posljednjih (tje)dana.

Operativni direktor Istre 1961 Darko Podnar, faktički jedina osoba zadužena od strane većinskog vlasnika (američka kompanija RMI) za provedbu procesa kupoprodaje, potvrdio je jučer da je javni poziv doista zaključen. Odgovor na pitanje je li do ponoći stigla ikakva pisana potvrda o namjeri kupovine dionica od strane spominjanih (nekoliko) interesenata glasio je – ne. Ali, odgovor na pitanje postoji li još uvijek mogućnost da će dionice biti prodane, ipak glasi – da!

Prolongirana završnica

Poanta je u tome da javni poziv u svojoj esenciji nije uvelike promijenio, niti ubrzao pristup zainteresiranih stranaka. Pregovori su se i dalje vodili usporednim tokovima, putem raznih kanala i posrednika, ali je njihova završnica zbog neradnog perioda blagdana i proslave Nove godine opet prolongirana. Uglavnom, očito je da istek 2017. i ''javnog poziva'' neće imati utjecaja na nastavak započetih razgovora.

Ključno je u cijeloj priči iduće – neki zainteresirani kupci iz inozemstva, a Podnar već danima tvrdi da ih ima više od jednog, navodno su iskazali spremnost doći u Pulu na završne pregovore s predstavništvom Istre 1961. Upravo je datum i mjesto sastanka ono što se još uvijek nastoji ugovoriti, i to u što kraćem roku, a hoće li do sastan(a)ka doista doći ili će i te najave završiti na tragu onih austrijskog menadžera Brunnera i svih ostalih ''spasitelja'' koji nisu konkretizirali iskazani interes, tek predstoji vidjeti.

Produljivanje agonije

Ako ništa drugo, dobro je da nada još uvijek postoji, jer početkom mjeseca bilo je riječi da klub neće moći zakoračiti u novu godinu bez novog vlasnika, pa ipak prođe 1. siječnja bez da je na ''Drosini'' izvješena crna zastava.

Jedino što je sve ovo vrijeme konstanta, jest produljivanje agonije ljubitelja nogometa u Puli i okolici. Danas će, sutra će… Nema druge nego čekati, a budućnost kluba visi o koncu. Premda će mnogi nepromišljeno kazati da je najbolje da se to prekine i cijela priča što prije okonča, takvo što bi u ovom trenutku značilo potpis na najgoru opciju – dugoročni oproštaj od ozbiljnog nogometa u Puli. Imajući to u vidu, ne čini se na odmet još barem malo živjeti u nadi.

(Dameo RAMIĆ-KOVAČIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter