NAJNOVIJE


TOMISLAV PEHARDA, PSIHIJATAR I ČLAN PALIJATIVNOG TIMA PULSKE OPĆE BOLNICE

Znala je da umire, nije znala kako se oprostiti od svoje curice. To je bio moj zadatak…

(M. MIJOŠEK)

"Znala je da umire, melanom je bio neumoljiv! No, njoj je jedina želja bila da njena curica to ne sazna. Kao samohranoj majci bilo joj je teško to podijeliti s djevojčicom. Kada smo se prvi put sreli, dočekala me agresivno i vulgarno. Ja sam tek počinjao raditi, ona se još nije mogla suočiti sa svime. Povukao sam se i čekao. Znao sam da ta količina agresije nije osobno usmjerena prema meni. Nismo se niti poznavali. No, za nekoliko dana došla je do mene. Isto mrzovoljna. Kada sam joj rekao da opet može biti agresivna ako to želi i da znam kako joj je teško zbog toga što iza sebe ostavlja 7-godišnju djevojčicu, rasplakala se. I tada se otvorila…", ispričao nam je jedan od najpotresnijih trenutaka u svom radu s umirućim pacijentima dr. Tomislav Peharda, psihijatar pulske Opće bolnice, ali i član Nacionalnog povjerenstva za psihoonkologiju, i u tom svijetlu uključen u mobilni palijativni tim Istarske županije.

Pismo za kraj

"Bila je ljuta, razumio sam to, ali ne na mene, nego na svoju nemoć", nastavlja dalje. "No, znam da je teško to izreći, a kamoli pričati o tome, jer kada to izgovoriš, moraš se suočiti s time i pokušati prihvatiti to svoje stanje. Ona stoga nije dozvoljavala kćerkici da je vidi, bojala se priznati da umire. Onda smo polako počeli raditi na tome, objasnio sam joj da moramo razgovarati s kćerkicom. I to smo odradili preko crtanja crteža. Malena je crtala mamu i sebe na jednom dijelu papira, a drugi dio stranice crtala je mama. Mamu je to strašno emotivno dirnulo, ali preko tih prijelaznih načina polako smo smanjili emocionalne distance i približavali taj odnos majka-dijete. Zadnja dva tjedna dijete je do samog kraja posjećivalo mamu. S druge strane, mami sam savjetovao da napiše kćerkici pismo, jer bi to ona sigurno voljela, da nešto ostane iza nje. Bilo joj je jako drago, i zbog toga što se otvorila, što može sve podijeliti i na kraju mi je rekla da odlazi zadovoljna, ispričao nam je dr. Peharda.

Opisujući svoj rad u mobilnom palijativnom timu, ističe da je njegov zadatak trojak: djelovati po pozivu liječnika opće prakse ili preko palijativnog centra, educirati na način da širi određena znanja o tome što je palijativna skrb medicinskim djelatnicima ili široj javnosti te educirati mobilni palijativni tim liječnika i medicinskih sestara, što već tri godine odlično funkcionira u pulskoj Općoj bolnici, a što je rijetkost u ostalim bolnicama u Hrvatskoj. (Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU