NAJNOVIJE


GIANNI ROSSANDA:

Dio brodogradilišta mogao bi postati marina za mega jahte


Predsjednik Uprave Uljanika Gianni Rossanda jedan je od najtraženijih ljudi u Hrvatskoj ovih dana. Uz svakodnevne kontakte s Vladom i Europskom komisijom od koje nestrpljivo iščekuje aktiviranje jamstva u iznosu od 96 milijuna kuna i svježu financijsku krv koja će brodogradilištu osigurati novac za plaće, isplatu dugovanja i nastavak proizvodnje, tu su sindikati koji su zbog neisplaćene plaće pokrenuli postupak mirenja i za drugi tjedan najavili štrajk, zatim potencijalni investitori koji procjenjuju situaciju i razmišljaju o mogućnostima koje im otvara ulaganje u pulsko brodogradilište, te na koncu mediji koji s posebnim zanimanje prate sve ono što se ovih dana događa u i oko najveće hrvatske brodograđevne kompanije. Na prvom mjestu je, bez sumnje, odluka Europske komisije koja sigurno ne rješava sve probleme Uljanika, ali otvara vrata prema rješenju koje bi u narednom razdoblju trebalo biti pronađeno.

Stoga smo prvog čovjeka Uljanik grupe pitali koliko je Uljanik u ovom trenutku blizu ili daleko odluke Europske komisije, odnosno kad bi po njegovim saznanjima u Hrvatsku mogao stići taj dokument iz Bruxellesa koji danas svi u Uljanik grupi, ali i mnogi drugi u Puli s nestrpljenjem čekaju?

- Veza s Bruxellesom ovih je dana bila vrlo intenzivna, no vjerujem da postupak ide prema kraju, da ćemo imati mišljenje Europske komisije u ponedjeljak ili utorak i da će i plaće našim radnicima za prosinac biti isplaćene tijekom narednog tjedna. Tijekom četvrtka i petka odgovorili smo na zadnja pitanja Europske komisije i naše razjašnjenje je prihvaćeno. Naravno da je iz Komisije nemoguće odmah dobiti i odgovor kakva će njihova odluka biti, međutim moj osjećaj je da smo zadovoljili njihovu formu i da je stvarno samo pitanje dana kad će njihova procedura biti dovršena i jamstvo odobreno. Ponavljam da se radi o mom razmišljanju i osjećaju koji sam stekao nakon okončanja razgovora. Podsjećam da je partner Europe država, i da država komunicira s njima, a mi smo u tom procesu samo promptno osigurali tražene podatke kako bi proces što prije bio gotov. Dakle, moje očekivanje je da odluka Komisije stigne u ponedjeljak ili utorak, a nakon nje objektivno trebamo 48 sati kako bi je operacionalizirali, odnosno osigurali novac i ispunili naše obaveze.

- Iz sindikata stižu signali da bi uz određena jamstva možda bili spremni produžiti postupak mirenja i time dati Upravi priliku da i bez štrajka riješi obaveze koje ima prema radnicima. Jeste li o tome već razgovarali?

- Sve ovisi o tome kakva jamstva oni očekuju. U trenutku kad dođe mišljenje Europske komisije, to je stvar tehnike. Ja ne mogu dati jamstvo za ono što Europska komisija mora odraditi. Nadam se da će doći taj dopis i da će sindikati to smatrati dovoljnim jamstvom, jer nakon toga ništa nije sporno. Suština je da mi nismo Uprava koja čuči negdje u kantunu i čeka da se nešto dogodi. Točno znamo što se treba dogoditi i čekamo točno određenu stvar. Držim da je ovo što smo odradili napravljeno super brzo u odnosu na neka opća vremena rješavanja takvih pitanja pred Europskom komisijom. Činjenica je da smo se nadali da će to biti riješeno prije i da nam ulazak u period božićno-novogodišnjih blagdana nije pomogao, ali bili smo proaktivni i, ponavljam, vjerujem da priča ide prema svom kraju.

- Proces mirenja službeno može biti okončan u ponedjeljak. Hoće li Uprava stati pred radnike, objasniti im situaciju, te i od njih zatražiti razumijevanje i dodatnih nekoliko dana strpljenja do plaće?

- Naše je da njima objasnimo, a njihovo zakonsko pravo je ići u štrajk. Međutim, mislim da u cijeloj toj priči treba biti razuman i ako postoji mogućnost iznaći nekakav dogovor. Slažem se da je izuzetno važno poštivati kolektivni ugovor i na vrijeme isplaćivati plaću, no u djelatnosti kao što je ova naša kroz niz godina dogode se i ovakve situacije. Ponavljam, plaće su izuzetno važne, ali jednako tako treba se koncentrirati na rješavanje generalnog problema, odnosno stvaranje pretpostavki da se ovakve situacije u budućnosti više ne događaju.

- Problem bi vjerojatno trebao biti riješen kroz najavljenu dokapitalizaciju i programe restrukturiranja i diversifikacije djelatnosti koji Uljaniku predstoje. U kom smjeru trenutno idu ta razmišljanja o budućnosti Uljanika?

- Kao što znate, mi imamo otvoren proces dokapitalizacije već dvije godine. Nažalost, za dokapitalizaciju brodogradnje nitko nije zainteresiran od financijskih institucija i financijskih ulagača, jer povrat je jako dug u idealnim varijantama, a ima i onih izvanrednih pojava koji onda poremete cijeli proces. Znači, brodogradnja jest nekakav generalni interes za državu, jer služi kao tržište za kompletnu industriju, međutim za same investitore nije. I u jednom trenutku smo se morali suočiti s tom činjenicom i zaključiti da moramo ići na ciljano smanjenje broja brodova koje ćemo graditi, odnosno ići na gradnju brodova kod kojih ima puno posla, puno procesa i puno stručne radne snage koju možemo naći na našem tržištu rada, te nose veću zaradu. Ideja je da smanjimo taj broj proizvodnje na tri do četiri visokosofisticirane jedinice godišnje, jer to je nešto što je održivo i što se tiče kapitala koji nam treba za jamstva, i što se tiče radnika koje možemo osigurati, ali i što se tiče svega ostalog. Jednom kad to napravimo, naravno da će jedan dio akvatorija koji imamo u koncesiji, ako se malo stisnemo, ostati slobodan. Smatram da na taj prostor možemo privući investitora koji će biti spreman uložiti kapital u projekt koji bi njemu i nama bio zanimljiv, a koji je nama neophodan i za nastavak osnovne djelatnosti, odnosno brodogradnje. S obzirom na poziciju, na strukturu ljudi koje imamo, na zaleđe i tradiciju, držimo da je apsolutno poželjno da to bude nekakva marina za mega jahte, ali zimskog karaktera, i to iz razloga što bi tako dobili priliku servisirati, raditi i uz opstanak brodogradnje osigurati dodatni izvor prihoda na ovom prostoru. O zatvaranju brodogradnje se nikad nije razgovaralo. (Milan PAVLOVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter