Tri pobjede i devet poraza realnost su Istre 1961

(D.MEMEDOVIĆ)
(D.MEMEDOVIĆ)

Tri pobjede, sedam remija i devet poraza, uz 19 postignutih i 30 primljenih pogodaka, "mršav" je učinak u 19 kola prvog dijela sezone nogometaša Istre 1961 koji su na zimsku stanku otišli sa 16 bodova na svom kontu, dostatnih samo za osmu poziciju. Split i Slaven Belupo jedine su dvije momčadi s kojima "zeleno-žuti" imaju pozitivan međusobni omjer, po jednu pobjedu i jedan remi, protiv Lokomotive upisali su pobjedu i poraz, protiv Zadra i Osijeka dvaput remizirali, dok su u ogledima s četiri preostala kluba koji zaokružuju Ligu deset skupljali mrvice.

Preciznije, jedan bod u devet odigranih utakmica, onaj poljudski s otvaranja sezone protiv Hajduka, jedine momčadi s kojom su puleni Igora Pamića ove sezone triput odmjerili snagu. Dva poraza od Dinama i dva poraza od Rijeke, u ovom trenutku najjačih klubova Prve HNL, na "Drosini" se već duže vrijeme tretiraju kao "normalan dan u uredu", ali zato su dvije "nule" protiv "pjesnika" iz Kranjčevićeve, družine kojoj su pred početak prvenstva mnogi predviđali ekspresni povratak u drugi razred, do kraja razotkrile "zeleno-žutu" nogometnu zbilju.

Današnja Istra 1961 limitirana je momčad i to svima treba biti jasno, naročito onima koji sanjaju Europu. No, bez obzira na to, činjenica je da si iskusan trener kao što je Igor Pamić ne smije dozvoliti, barem ne javno, da svoje igrače proglasi škartom i ne propusti ni najmanju priliku da istakne kako nikad u svojoj karijeri nije radio s tako lošim nogometašima. Neka takve stvari iznese među četiri zida, neka onog svog pulena s kojim nije zadovoljan okači na vješalicu u svlačionici, a ne da i on počne zabijati nepotrebne autogolove, kao da onaj Obšivačev protiv Zagreba nije bio dovoljan. Jer, treba se staviti i u kožu tih igrača, naročito onih kojima se znalo zviždati s pulskih tribina. Što će se njima vrzmati po glavi nakon što trener, koji s druge strane stalno ponavlja da ih voli najviše na svijetu, tako "oplete" po njima?

U krajnjem slučaju, dolazak svih tih igrača Paminjo je sam amenovao, nitko od njih nije doveden prije nego je trener pustio "bijeli dim" i zatražio da mu se dovede "taj i taj", jer je on u njemu vidio "ono nešto". Stoji činjenica da je "div iz Žminja" želio dovesti i neke igrače koji su se zahvalili na ponudi, jer nisu željeli igrati za "kikiriki" koji im je u Puli ponuđen, da su se birali slobodni igrači za koje se neće morati platiti nikakva odšteta, ali tako je bilo i prijašnjih sezona, pa kad bi se te akvizicija pokazale kao pogrešne, a bilo je takvih slučajeva i previše, nikog od njih se nije javno pribilo na stup srama.

S druge strane, premda je često isticao da ne traži nikakav alibi, Paminjo je ipak s vremena na vrijeme znao posegnuti za nekim asom iz rukava i pronaći opravdane ili manje opravdane razloge zbog kojih mu momčad ne pruža onakve predstave kakve je on očekivao. Iščekivanje Franjićevog oporavka u nekim je trenucima naličilo na ono kad su u Barceloni palili svijeće da se Messi što prije vrati na travnjak, a zaboravljala se pritom činjenica da je taj isti Franjić u prošloj sezoni odigrao samo pet utakmica od prvog do posljednjeg sudačkog zvižduka, pa se samim tim njegov izostanak ne može svrstati u kategoriju krucijalnih. Ili izjava da bi pulska obrana bila triput čvršća da je u "zeleno-žutoj" svlačionici ostao Batur, isti onaj koji je u 11 kola, koliko ih je proveo u Puli, zaigrao triput prikupivši pritom 31 minutu na terenu, a onda je nogomet odlučio zamijeniti kickboxingom i ribarenjem.  (Ivica CEROVAC)

VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter