Točno pet i pol mjeseci Vanja Iveša bio je bez prvoligaške utakmice. Posljednju je odigrao u 12. kolu kad je Istra 1961 15. listopada prošle godine poražena na gostovanju kod Lokomotive, nakon čega je poziciju između vratnica zauzeo Ivica Ivušić i držao ju na narednih 13 prvenstvenih ogleda. No, onda je stigla posljednja reprezentativna stanka koju su "zeleno-žuti" iskoristili da u Udinama odigraju prijateljsku utakmicu protiv talijanskog prvoligaša i tom se prilikom Ivušić ozlijedio, a Iveša kao zapeta puška iskoristio priliku da se vrati na prvoligaške travnjake. Uslijedile su dvije utakmice i dvije minimalne 1:0 pobjede Istre 1961 koje je upravo on "skrojio" obranivši dvije "mrtve prilike" protivničkim igračima, Splićaninu Jakiću i "keramičaru" Begiću.
- Stvarno sam zaželio ponovno stati na gol, jer ne pamtim kad sam u karijeri imao tako dugu pauzu bez službene utakmice. Ivušić je odlično branio te nije bilo potrebe ništa mijenjati kad su stvari išle u dobrom smjeru, no ljudski je kad treniraš da se nakon određenog perioda zaželiš igre - priznao je Vanja Iveša, golman Istre 1961. - Ono što se dogodilo u Udinama potvrdilo je da u nogometu nikad ne znaš što te čeka i da je dobro da smo svi unutra te mi je samim tim pomogla činjenica što sam tijekom pauze branio na prijateljskim utakmicama.
Da usprkos činjenici što mu se bliži 40. godina Iveši motiva ne nedostaje, najbolje je opisao Goran Roce koji je u trenutku kad ga je "preskočio" po broju prvoligaških nastupa za "zeleno-žute" ustvrdio da Iveša još nije rekao svoju zadnju riječ i da samo čeka kad će se zainatiti i "dodati gas". (I. CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU