Radonjića i Pamića sam uveo jer sam išao na pobjedu

Igor Pamić (M. MIJOŠEK)
Igor Pamić (M. MIJOŠEK)

Treći uzastopni prvenstveni poraz donio je očekivane probleme u pulskom nogometnom prvoligašu. Glave su dolje, navijači komentiraju loše igre, komentiraju poteze trenera Pamića na poluvremenu i sve nekako daje na crno. A, u subotu slijedi još jedna, treća uzastopna domaća utakmica. Na "Drosinu" stiže goropadni Split koji je s tri gola označio kraj zadarske euforije od dolaska Ćire Blaževića na kormilo. Situacija je teška, ali daleko od toga da je beznadna. Ni prvi, ni zadnji puta da se pulska momčad nađe u delikatnoj situaciji. Izlaza ima, samo ga moraju naći. I to sami. Svjestan je toga i trener Igor Pamić koji je jučer ujutro vodio trening bez obzira na temperaturu i bolest. Situacija to zahtjeva. Kao što se traži da obrazloži neke svoje poteze uoči i tijekom susreta s Hajdukom.

Dakle, s kakvom ste namjerom ušli u susret i zašto ste se odlučili na onu startnu postavu?

- Nema nikakvih problema, obrazložit ću svaki svoj potez da svi mogu procijeniti. Naravno da kad se izgubi, ništa nije dobro - rekao je trener Istre 1961. - Dakle, odlučio sam se prvo poluvrijeme ići na visoki pritisak i zato sam naprijed stavio brže igrače poput Ivančića i Špehara koji to mogu ispratiti, ali nam je zbog toga falilo tehnike dolaska u završnicu. Obranili smo se dosta dobro, stajali smo plitko jer mi drugačije i ne možemo, pošto imamo takvu momčad. Dakle, stajali smo na 25 do 30 metara od našeg gola. I to je funkcioniralo. Bilo je vidljivo i da Hajduk nije pravi. Da je u Pulu došao sa strahom, što smo mi solidno koristili do odmora. No, isto se tako vidjelo u zadnjih desetak minuta da Horvat gubi dah i mi smo tih zadnjih desetak minuta bili pod laganim pritiskom. Normalno da ne možemo dulje igrati s igračima poput Horvata i Ivančića, pa sam  išao na to da s njima odigram 45 minuta. Osim toga, u tom smo prvom poluvremenu imali onakvu veliku šansu preko Špehara, a kad se takve prilike pojave, jednostavno ih se mora realizirati. Falilo je sreće, koje mi još uvijek nemamo. Da smo tada poveli, vjerojatno bi sve bilo drugačije. Od našeg pristupa u nastavku do zamjena, jer ih tada sigurno ne bi bilo odmah. Sačekao bih s izmjenama i drugačije bi se postavili na terenu.

Zašto ste odmah nakon odmora posegnuli za dvostrukom izmjenom?

- Budući da sam u poluvremenu analizirao prvih 45 minuta i vidio da im mi bez problema probijamo bokove, kao i da nam je obrana sigurna, dakle nije imalo smisla bilo što mijenjati u obrani. Također, visokog pritiska ne bi bilo niti da su na travnjaku ostali Špehar i Ivančić. Jednostavno, jer ne možemo u takvom ritmu izdržati dugo. To se vidjelo već krajem prvog dijela. Zato sam se odlučio za uvođenje naših napadačkih aduta jer sam vidio da je Hajduk zreo da ga pobijedimo, a želio sam i odmah iskoristiti situaciju dok je Horvat na terenu. Mi smo u prvom dijelu sve napade radili preko desne strane, preko Horvata. Dakle želio sam dobiti dva igrača za završnicu, Zvonka Pamića i Radonjića, jer smo u prvom dijelu odlično probijali stranu, ali posle nismo imali igrača u završnici koji bi tu loptu gurnuo u mrežu. To je bila ideja. Ali, sve ideje padaju u vodu kad se primi gol. (R. CAR)

OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter