Drugi uzastopni prvenstveni poraz dodatno je uzdrmao pulsku momčad. Nakon ipak očekivanog, ali previsokog poraza od Dinama, u petak je "zeleno-žute" nokautirao i Zagreb. Rijetko viđenim golom Obšivača, odnosno, nažalost, autogolom, "pjesnici" su uskočili u borbu za izlaz u Europu, a Istra 1961 je ostala na dnu s izglednom borbom za prvoligaški ostanak pred vratima. Pokušao je trener Igor Pamić nakon poraza od Dinama promijeniti neke kockice u kompoziciji svoje momčadi, nekim je igračima promijenio mjesta (Obšivač), neke poslao na klupu (Graf, Horvat), druge stavio u momčad (Vukman, Pavlović), ali bodovni je učinak ostao isti.
- Nažalost, doživjeli smo još jedan poraz, još jednom dosta toga nije štimalo u našoj igri, ali nam je i još jednom sreća okrenula leđa - rekao je desni bek pulskog prvoligaša Bojan Pavlović. - U svlačionici je bilo dogovoreno da svjesno prepustimo inicijativu suparniku, da se malo povučemo i potom čekamo svoju priliku da ih iznenadimo iz kontre ili polukontre. Znali smo da su oni momčad koja voli imati posjed lopte, ali i da se muče na postavljenu suparničku obranu i to smo željeli iskoristiti. Prvi je cilj bio da ne primimo gol do poluvremena, jer bi time domaćin postao nervozniji i mi bi u nastavku imali više prilike da ih ugrozimo. No, postigli smo autogol u ranoj fazi susreta i svi su dogovori pali u vodu.
Propušteni zicer
Plan pulske momčadi sam po sebi zvuči logično, no izvedba na teškom, vodom natopljenom terenu stadiona u Kranjčevićevoj ponovno nije bila na očekivanoj razini. Autogol je poremetio planove, ali mogli su Puljani još jednom, kao i protiv Dinama, kapitulirati već u prvoj minuti.
- Istina, pobjegao mi je igrač iza leđa i sreća da je Dreven bio na visini zadatka. No, nakon toga mi im nismo dopustili da stvore nijednu pravu šansu za gol. Obšivač je u onoj situaciji želio najbolje, želio glavom odbiti loptu u korner, a ispalo je najgore, pogodio je gol. No, nakon toga, usprkos posjedu lopte, oni su imali tek dva, tri udarca izvana. Pravih šansi za gol nisu imali. Nismo ni mi stvorili puno prilika, ali imali smo onaj zicer Joa koji je išao sam na golmana, ali nismo zabili. Potom su se oni više povukli i bilo ih je teško probiti, a niti loš teren nam sigurno nije pomogao. No, teren nam ipak ne može biti isprika, moramo priznati da smo loše igrali, iako po prilikama ovu utakmicu nismo morali izgubiti.
Kako velike razlike u prilikama za gol nije bilo, a ne može se reći niti da su igrači Zagreba kvalitetniji od pulskih, ispada da je glavnu ulogu odigrala psiha. Zagrepčani su u naletu, stigli su u ovaj ogled nakon velike pobjede na Poljudu i vidjelo se da igraju kudikamo mirnije od Puljana koji su očito u krizi.
- Psihološki aspekt ima uvijek veliku težinu u rezultatima. Kad uđeš u seriju dobrih rezultata onda ti sve uspijeva, a kad "potoneš" kao što se to nama dogodilo, onda ti ništa ne polazi za nogom. Na prethodnim smo utakmicama mi prvi dolazili u vodstvo, ali to potom nismo znali sačuvati i to je svakako utjecalo na nas. Sad nam, pak, baš ništa ne uspijeva. No, moramo se trgnuti, moramo napraviti sve da se barem s Poljuda vratimo neporaženi.
Lakše u Splitu
Protiv zagrebačkih klubova nije išlo. Tri utakmice, tri poraza u kratko vrijeme. Lokomotiva 2:4, Dinamo 0:4, Zagreb 0:1.
- U te tri utakmice nismo osvojili ni bod, ali protiv splitskih klubova u gostima u pravilu dobro prolazimo. Nadam se da ćemo i ovoga puta biti uspješni protiv Hajduka. Da ćemo biti čvršći u obrani i potom iskoristiti barem jednu od nekoliko šansi koje će nam se sigurno ukazati. I bod bi nam jako puno značio, jer bi tako u kudikamo boljem raspoloženju otišli na zimsku stanku. A nakon toga vjerujem da će biti sasvim drugačija priča. Mi smo sad imali odličnu momčad na papiru, ali nam nažalost dva ključna igrača uz Radonjića, Zvonko Pamić i Petar Franjić, zbog ozljede i bolesti nisu mogli pomoći. Kad oni budu zdravi i spremni za igru, te ako se još i dodatno pojačamo, kao što je trener Pamić već najavio, onda ćemo na proljeće biti puno jači nego sad - optimističan je, usprkos svemu, Pavlović. (Roberto CAR)