Najgore je kad se iznevjere očekivanja. A pulski su ih nogometaši iznevjerili u ogledu sa Zagrebom. I svoja i svojih navijača. Sami su cijeloga tjedna, ali i ranije, najavljivali kako će upravo susret 9. kola Prve HNL protiv "pjesnika" biti susret preokreta.
Susret u kojem će pobjedom krenuti u gornji dom prvenstvene ljestvice, susret u kojem će pokazati da je ovo kudikamo moćnija momčad od one proljetne koja nije nalazila recept za domaću pobjedu. Takvu je priču "podgrijavao" i sam trener Pamić koji je od početka prvenstva čekao prvu prvenstvenu stanku znajući da će iz nje izaći s kudikamo jačom i već dobrim dijelom definiranom momčadi.
I bez obzira na sve nedaće koje prate "zeleno-žute", ozljede ili vraćanja igri nakon duljih stanki, navijači su s pravom očekivali kudikamo bolju igru, a potom i rezultat protiv Zagreba. Istina je da Pamić ovom prilikom nije mogao računati na Franjića, Vukmana i Vučka, ali svi ostali igrači bili su mu na raspolaganju, a uostalom ni Medić nije mogao računati na najboljeg napadača, Bobana.
Zato isprika za onako obezglavljenu igru kakvu su pulski igrači prezentirali pred onih tek oko tisuću gledatelja, ne može biti. Istina je jednostavna, pulski su nogometaši podbacili. Podbacio je u pripremi susreta i sam Paminjo. I tu je krivicu priznao na presici, još vruć nakon susreta nije "raspalio" po svojim igračima, kako to već treneri znaju raditi, već je prvo sebe okrivio za poraz. Potom je krenuo od igrača koji su utakmicu, blago rečeno, prespavali.
Kako bi ova momčad mogla dalje nastaviti smjerom kojim svi žele, ključno je odmah pogledati istini u oči. Najavljivali su iz pulskog kluba uoči susreta kako će sad osim po krilima opasni biti i kroz sredinu, a puno se više očekivalo i iz prekida.
Nažalost, kad se povede riječ o ofenzivnoj moći "zeleno-žutih" u pravilu velik dio tereta pada na samo jedna pleća, ona Dejana Radonjića. Kad je on raspoložen, onda se dosta slabosti u pulskoj igri može sakriti. No, kad Švabo nije raspoložen ili je čak, kao u subotu, potpuno izvan utakmice, pulski napad gubi moć. A baš se od Radonjića kroz suradnju sa Špeharom i ofenzivnim veznjacima Matošem i Zvonkom Pamićem očekivalo da donese novu kvalitetu u ovom susretu.
No Radonjićevim je stopama ovoga puta krenuo i na travnjaku totalno izgubljeni Matoš, dok je Špehar imao tek jedan svijetli trenutak kojega je neopravdano pomračila sudačka trojka. Tako je najveću opasnost Zagrebu prijetila od igrača koji je tek debitirao u pulskom dresu pred svojim navijačima, Zvonka Pamića. Vidjelo se u nekim situacijama da teško diše, da nema snage, vidjelo se da je još daleko od prave forme i po lošem izvođenju prekida, ali opet, taj i takav
Zvonko Pamić bio je najraspoloženiji pulski ofenzivac. Sve spomena vrijedne akcije kretale su od njega, a u nastavku su Blagojević i on, potpomognuti i Obšivačem koji je prebačen u vezu, bili gorivo pulskog motora. To je bilo srce momčadi koje se odbilo predati nakon 0:1 i koje je vuklo suigrače naprijed. Više srcem nego glavom. I za takav stav kojim su probili "parkirani autobus " pred Livakovićem, "zeleno-žuti" su nagrađeni eurogolom Darija Tomića. I taj je gol donio još veći apetit.
Nakon gola krenuli su Puljani, očekivano, po cijeli plijen i onda u 90. minuti ostali bez i tog boda. No, veći je problem od izgubljenog boda činjenica što je Zagreb osvojio sva tri. Ako se već nije moglo do pobjede, trebalo je kao s Osječanima, s bodom u svlačionicu. Nažalost, kao i u mnogim sličnim situacijama proteklog proljeća, srce je pomutilo razum. (Roberto CAR)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU