Loše igre, kritike, nervoza… Nakupilo se svega toga posljednjih dana u pulskom nogometnom prvoligašu. Da netko sa strane ovog trenutka zaluta na "Drosinu", bio bi uvjeren da se Istra 1961 nalazi na posljednjem, eventualno pretposljednjem mjestu prvoligaške ljestvice, s malim izgledima za ostanak. Bio bi uvjeren da se pulska momčad, kao i godinama ranije, bori za bijeg sa začelja. A onda se pogleda ljestvica i sve poprima još čudnije obrise. Ovakav bi plasman u pulskom klubu do prije dvije, tri sezone potpisali istog trena. No, otad se puno toga promijenilo. Istra 1961 stekla je reputaciju stabilnog prvoligaša, a u protekle su dvije sezone ostvareni najbolji plasmani u povijesti pulskog nogometa. I sve to pod predsjedničkim plaštom Mihaila Ščeglova i vodstvom trenera u kojega danas mnogi upiru prstom, Igora Pamića. Međutim, nakon dvije uspješne sezone traži se korak više. Sad više nikoga ne zanima borba za goli ostanak, sad bi svi željeli gledati borbu za nešto više, borbu za povijesni izlaz u Europu. Ono što toliko žarko s klubom u kojem je kao igrač i kao trener proveo pola karijere, želi i sam "div iz Žminja". I bile su to lijepe želje, ugodne za slušanje, ali se nažalost nisu poklapale s financijskom moći, odnosno nemoći. A bez novca teško je dovesti kvalitetne igrače, teško je ići naprijed. Bezbroj je primjera kako nekad uspješni klubovi danas tek životare ili se gase. Naprijed idu samo oni koji imaju financijsku moć. Najbolji je tu primjer onaj preko Učke. Rijeka je uoči dolaska Volpija i Miškovića punim gasom jurila prema drugoj ligi, a danas živi najljepšu nogometnu bajku u svojoj povijesti. Novac, struka, okruženje i malo sreće transformirali su klub s Kantride. (R. CAR)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU