Pobjeda, u Puli prozvana čežnjom, na koncu je ipak stigla. Nakon Lokomotive, na "Drosini" je pao i Split. Ova 2:0 pobjeda tek je druga Istri 1961 u 11 kola Prve HNL, ali je to vrlo značajna pobjeda kojom je prekinut niz od tri uzastopna prvenstvena poraza, a ujedno je izbjegnut i "hat-trick" domaćih poraza koji je prijetio. Osvojena su tri boda na krilima kojih su Puljani skočili s posljednjeg na sedmo mjesto na ljestvici i tako i bez da su stavili bronhi u usta, sad lakše dišu.
"Lice s potjernice", glavni lik subotnje nogometne predstave na "Drosini", Dejan Radonjić javio se iz Karlovca. Dao je trener Igor Pamić svojim igračima dva slobodna dana i prvi trening zakazao tek za utorak popodne. Zaslužili su ovaj odmor nakon svega, jer proteklih su dana bili itekako izloženi stresu. Priznao je to i sam napadač Puljana koji je s dva gola potopio Splićane.
- Otišao sam malo do Karlovca da se odmorim. Dobili smo slobodno od trenera, ali to nije bilo zbog ove vrlo važne pobjede, već je bilo dogovoreno još prije Splita. Odmah nam je rekao da nismo dugo bili doma, a bili smo zaista pod velikim pritiskom i zato nas je pustio - rekao je Dejan Radonjić.
O pritisku kojem su bili izloženi igrači Istre 1961 najbolje svjedoči prvo poluvrijeme subotnjeg susreta. Bio je to festival pogrešaka u dodavanjima na pulskoj polovici kakvog se dosad nikad nije vidjelo. Toliko pogrešaka pulska obrana nije složila tijekom cijele sezone.
- Iako smo tijekom tjedna svi govorili da ne osjećamo pritisak, pokazalo se da baš i nije bilo tako. Nije lako igrati i trenirati kad gubiš, kad si pao na posljednje mjesto na ljestvici, kad ti publika zviždi na domaćem terenu ili kad te još optužuju da se ne boriš za boje kluba. Meni su vikali da idem u Dinamo ako se neću boriti, a ja sam uvijek davao sve od sebe u dresu Istre 1961, ali me nije išlo i zato sam bio još živčaniji. Naravno, onda želiš najbolje, a ispadne sve kontra.
Otud i one nekarakteristične pogreške protiv Zagreba ili Hajduka. Protiv prvih se napadaču Puljana lopta odbila od noge u trenutku kad ju je samo trebao poslati u mrežu, protiv Hajduka je loše reagirao pred nebranjenom mrežom, no ionako je sudac označio zaleđe.
- Protiv Zagreba nismo ni zaslužili zabiti jer smo bili loši, a lopta mi je pala na kvadriceps i odbila se u krivu stranu. Naravno, nisam trebao biti živčan i mahati rukama na toj utakmici, ali takav sam jer želim pobijediti, jer želim dati svoj maksimum za ovaj dres u kojem nastupam.
Nakon dviju lošijih predstava, Radonjić je protiv Splita odigrao puno mirnije i prije nego li je postigao svoj četvrti i peti gol sezone. Vidjelo se da je koncentriraniji na terenu, da se drugačije otvara suigračima i golovi su ga, dojam je, nagradili za to. Iako, i u subotu je na poluvremenu bilo burno, jer Radonjić je tražio od Pamića da ga zamijeni.
- Istina je, tražio sam zamjenu jer sam opet, po tko zna koji put, izvrnuo zglob na ovom travnjaku. Ma, to je uvjerljivo najlošiji travnjak u Prvoj HNL. Pa nije slučajno da mi baš na domaćem terenu gubimo bodove, jer moramo napadati i dominiramo protiv svih osim protiv Dinama. Da, smatram da smo i protiv Splita mi dominirali. Mene ne zanima koliki je posjed lopte, već kako su nastale akcije za gol i koliko ih je bilo. Ja inače uživam igrati na umjetnoj travi, tamo je sve ravno, što mi odgovara zbog leđa, a ne moram se niti bojati da ću izvrnuti nogu zbog neke rupe. Recimo, kod drugog gola, kod onog sprinta, stalno sam govorio lopti "nemoj skočiti, nemoj skočiti", jer stalno skače po onom terenu. Kad sam došao do Vukovića bio sam siguran da ću postići gol, ali mi je baš u trenutku kad sam pucao lopta odskočila i zato sam slabije pucao, pa je Vuković odbio u vratnicu, ali sam ju slijedio i dao gol. (Roberto CAR)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU