Kad je u ljeto 2013. godine u redove Istre 1961 na posudbu iz Dinama stigao Petar Franjić, nogometaš kojeg su "modri" prethodno bili ustupili Radniku iz Sesveta, na "Drosini" su odmah ustvrdili da nije riječ o nikakvoj probi već o igraču koji se može smatrati pojačanjem.
Ta je izjava dočekana s popriličnom skepsom, ali kad je Franjić pohvatao konce "zeleno-žute" igre i izgladio početne razmirice koje su se stvorile između njega i trenera Igora Pamića, njegova je kvaliteta počela dolaziti do izražaja. Premda je u prvoj polusezoni samo u pet navrata na terenu proveo od prvog do posljednjeg sudačkog zvižduka, uspio je u pet navrata zatresti protivničku mrežu. Posljednji put zabio je u 90. minuti posljednjeg susreta u 2013. godini, potvrdivši tako pobjedu nad Splitom, a onda su počeli zdravstveni problemi.
Sportski život
Franjiću je dijagnosticirana mononukleoza i premda se na otvaranju drugog dijela prvenstva vratio na teren te odigrao posljednjih pola sata u odgođenom dvoboju protiv Dinama, bila je to ujedno i utakmica kojom je zaključio prošlu sezonu. Uslijedila je četveromjesečna pauza, ali ona nije pomogla da se 23-godišnji Zagrepčanin vrati u "normalu" i kako su krenule ljetne pripreme, tako su se problemi počeli nizati jedan za drugim.
Loža, zglob, koljeno, prepone, rame, teško je i nabrojati sve dijelove tijela koji su ga mučili, što je u konačnici rezultiralo da je Franjić tijekom prošle polusezone odigrao samo pet utakmica tijekom kojih je na travnjaku ukupno proveo 206 minuta. Samim tim, Franjićev povratak na "Drosinu" na početku zimskih priprema teško da je mogao ravnodušnim ostaviti bilo koga kojem je "zeleno-žuta" boja pri srcu, a pitanje koje se samo po sebi nameće je kako se osjeća nakon što je odradio šest uvodnih dana?
- Premda je tek početak priprema i još je rano za neke ocjene, zasad mogu reći da je sve u najboljem redu. Treniram, izdržavam sve napore i nema nikakvih ozljeda. Ujutro radim normalno, teretanu i trčanje, dok popodne odradim zagrijavanje, a potom trener nas nekolicinu, za koje je umjetna trava "ubojstvo", dozira i poštedi rada s loptom te umjesto toga trčimo na glavnom terenu - s popriličnim olakšanjem u glasu konstatirao je Petar Franjić. - Stvarno je teško razdoblje iza mene i zahvalan sam treneru na razumijevanju na kojem ću mu probati uzvratiti na najbolji mogući način, samo da budem zdrav. Trudim se maksimalno, živim sportski, pazim na prehranu, treniram dvaput dnevno, odlazim kod somatopeda Peharca, sve sam podredio tome da riješim zdravstvene probleme koji su me pratili i nadam se da ću uspjeti u tome.
Dodatni rad
Ove pripreme dat će odgovore na mnoga pitanja, a prvo i osnovno je kako će Franjić odgovoriti na napore kojima će biti podvrgnut kad intenzitet rada naraste.
- Činjenica je da sam praktički godinu dana van terena, od mononukleoze. Kad sam se ljetos vratio, tijelo mi jednostavno nije bilo spremno na napore i već mi je na prvom treningu otišla loža i onda su se problemi počeli lijepiti jedan za drugog. Prepone, koljeno, zglob, izgubio sam kontinuitet i nisam se više mogao vratiti. Trener je pokušavao, stavljao me u igru bez da sam odigrao ijednu pripremnu utakmicu, ali jednostavno nije išlo - istaknuo je Franjić.
- Vrhunac je nastupio kad mi je prije utakmice s Hajdukom iskočilo rame iz ležišta i tad sam se stvarno morao zapitati zašto se sve to meni događa. Sve mi je počelo odlaziti, tijelo nije prihvaćalo opterećenja i stvarno nisam znao što da radim. I trener je već bio "lud", no onda smo popričali i dogovorili smo se da pokušam još ovu polusezonu dati sve od sebe pa ćemo vidjeti što će biti. Ako me i dalje nastave ovako pratiti pehovi s ozljedama, onda stvarno nema smisla dalje se mučiti te nisam daleko ni od toga da se ostavim nogometa. (Ivica CEROVAC)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU