Marin Čilić se poslije dvije godine vratio u Umag. S osmijehom na licu. Nasmiješen poput Mickeyja Mousea u šetnji Londonom s majice koju je nosio. Prije godinu dana druga priča, Marin nije mogao braniti naslov, čekao je rasplet poslije pozitivne doping kontrole...
- Tada sam se osjećao ludo. Bilo je to dosta teško razdoblje za mene. Bilo mi je teško gledati turnir i na televiziji, znao sam da sam u delikatnoj situaciji, bilo mi je dosta teško, priznaje Marin Čilić.
U Umagu je jedna od najvećih zvijezda, lice s plakata. Prije dva ljeta bio je pobjednik, prvi domaći poslije Gorana Prpića na premijernom izdanju 1990. godine.
- Ne znam gdje sam ja bio te 1990., vjerojatno sam se igrao s balonima. Trebalo bih pitati moje roditelje, ja sam tada imao godinu i pol, ha, ha... Ne sjećam se ni prvih godina turnira. No, da nije u pitanju Umag, ne bih se vraćao na zemlju, ipak mi je to najlošija podloga. Ima puno turnira na tvrdoj podlozi u ovom razdoblju, ali Umag ima veliko značenje za mene, ipak se radi o domaćem turniru i teško ga je propustiti. Prilika je to i za obiteljsko okupljanje, predah za igrače koji tu mogu doći s djecom i uživati s njima, poput Brazilca Andrea Saa.
Prilika je to i da Kristina Milković vidi svojega dečka na djelu...
- Možda stigne krajem tjedna. Radi...
Budući da je prije dvije godine bio pobjednik, a lani nije mogao nastupiti, i Marin je na neki način - branitelj naslova.
- Ne znam što bih rekao. Čudno je malo, izgleda mi kao da sam davno bio ovdje. Opet, nisam izgubio od posljednjeg nastupa. Bit će lijepo ući u teren. Baš kao što je to bio slučaj s Goranom u Wimbledonu, gdje nije nastupio iduće dvije godine.
Vratio se Goran Ivanišević u "All England Club" na oproštaju 2004. godine, u "kockastom" dresu, s desetkom Zvonimira Bobana. Možda u "kockicama" zaigra i Marin.
- Moguće je, ha, ha...
Suradnja s Goranom počela je lani za vrijeme prisilne stanke. Zasad im sjajno ide, Čilić se vratio na Tour s dva naslova (Zagreb, Delray Beach), finalom Rotterdama i - četvrtfinalom Wimbledona.
- Osjećam da sam puno napredovao otkad radim s Goranom. Protiv Đokovića sam bio blizu. Međutim, približavam se svjetskom vrhu, što pokazuje pobjeda nad Berdychem na travi. Wimbledon mi je stvarno puno donio. Posljednjih mjeseci igrao sam dobro, ali trebala mi je jedna velika pobjeda. Baš prije meča s Čehom Goran mi je rekao da mi je to najvažniji meč u godini. Puno bi značilo za samopouzdanje, za pravi rezultat. Igrao sam možda i najbolji tenis u karijeri. Šteta zbog Đokovića, nijanse, iskustvo i mentalna snaga bili su na njegovoj strani. Nije me služio ni servis. On je na kraju podigao pehar, a ja sam otišao doma, veli Čilić. Suradnja s Ivaniševićem za obojicu se pokazala kao pun pogodak. (Z. HORVAT)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU