Bijela zastava razumna odluka

(T. Krišto / CROPIX)
(T. Krišto / CROPIX)

Jednu stvar treba u početku razjasniti. Od momčadi Istre 1961 koja je u utorak poražena na stadionu u Maksimiru nitko nije očekivao da napravi podvig i ugrozi minimalnu (1:0) prednost Dinama iz prvog susreta četvrtfinala kupa igranog u Puli. Bio je to sastav koji će neki nazvati "bijelom zastavom", ali riječ je nadasve o razumnoj odluci.

Uoči ključnih prvenstvenih ispita sa Zadrom i Osijekom valjalo je poštedjeti one kojima je pošteda potrebna, a kad se na to nadovežu i zdravstveni problemi slagalica se slaže od onoga što je ostalo. Stoga ne čudi šarolik sastav koji je istrčao na maksimirski travnjak, kombiniran inozemnim prinovama poput Lorrana, Bastosa i Diasa kojima je nužno uigravanje, te ofenzivnim potencijalima kao što su Jordan, Repić i tek pridošli Salanović koji plešu između prve i druge momčadi pulskog prvoligaša i čekaju minutažu kojom bi iskazali svoj potencijal.

Valjalo je, dakle, ovu utakmicu gledati kroz prizmu dobre prilike da se kroz "odrađivanje posla" ipak nešto konkretno i odradi, a to je da se tim momcima pruži šansa i iz njihovog nastupa pokuša izvući što više materijala koji će sutra poslužiti u "pravim" utakmicama, kad pošteđeni prvotimci opet "zaglave" u problemu. Samo, problem je i to što ovakav dvoboj, protiv znatno jačeg suparnika što Dinamo svakako jest, nije najbolji poligon za provjeru, no kad se momčad slaže nakon pripremnog perioda bolju opciju teško je pronaći...

Poraz je u tom kontekstu manje važna stvar. Njega je, realno, ionako bilo teško izbjeći, koliko god to "antisportski" zvučalo. Golica tek saznanje da su Puljani s takvim neopterećenim pristupom na koncu imali šansu bar nakratko poljuljati Dinamo i dati tračak nade svojim najoptimističnijim navijačima (takvih je sve manje), ali i sebi samima pružiti prijeko potrebno samopouzdanje.

Obrana "zeleno-žutih" teško je, no ipak uspješno, održavala mrežu netaknutom dok su spomenuti mladići agresivnim i trkački nastrojenim pristupom pokušavali ugroziti vrata domaćina i tako sve do 35.minute kad je nagrada napokon stigla. Ali onda se ponovno ukazao "mister promašaj", toliko kritizirani Dino Špehar koji je i onu strpljivu manjinu uvjerenu u njegovo golgetersko "uskrsnuće" ostavio bez argumenata promašivši udarac s bijele točke. (Dameo RAMIĆ KOVAČIĆ)

VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU
 


Podijeli: Facebook Twiter