Šumonja: Razbio se tajni kod estetike

Bojan Šumonja u Galeriji Poola (N. LAZAREVIĆ)
Bojan Šumonja u Galeriji Poola (N. LAZAREVIĆ)

"Post estetika ili estetika postmoderne" naziv je predavanja koje je poznati pulski umjetnik Bojan Šumonja održao sinoć u Galeriji Poola, čiji je on umjetnički direktor. Iako je postmoderna sila koja prožima sve sfere umjetničkih praksi, od arhitekture, književnosti i filma do vizualnih umjetnosti i filozofije, Šumonja se, referirajući se na brojne teoretičare, povjesničare umjetnosti i radove umjetnika, u predavanju pretežito držao područja likovne umjetnosti.

Složena teorijska umovanja

Za ovu se temu odlučio jer se kroz cijelu postmodernu i suvremenu umjetnost često provlači, kako je rekao, otežano razumijevanje smisla radova postmodernističke umjetničke prakse, i kada je publika prisiljena slijediti složena teorijska umovanja. Ukazao je na to da ni da počeci postmoderne nisu jasno definirani: neki njen početak vežu uz smrt dvoje modernističkih pisaca Virginie Woolf i Jamesa Joycea 1941. godine, neki uz pop art i minimalizam 60-ih, a neki uz izložbu "Imaterijalizam" u pariškom Pompidou centru 1985. godine.

Postmoderna je bila reakcija na visoku estetiku moderne, a krajem 19. i početkom 20. stoljeća postojale su dvije umjetnosti - lijepa i uzvišena. Pritom je lijepo samo ukras i ne teži uzvišenom, apsolutnom, istini.

- Moderna je označavala privatno, osobno, dok postmoderna smatra da je individualnost stvar prošlosti, rekao je, citirajući pritom Williama Burroughsa: "Tvoje 'ja' je potpuno prividan pojam". U predavanju nije preskočen Andy Warhol, koji je robne kuće smatrao svojevrsnim muzejima, a u Veneciji je, primjerice, posjećivao samo fast food restorane i nije htio ići u muzeje.

Razračunavanje s modernom

Nije važan sadržaj izgovorenog nego jezik kojim se govori, bez obzira na sadržaj i na krajnji rezultat djela; nestaje razlika između visoke i masovne umjetnosti koje su postojale u moderni.

- Bitno je za sve nove pravce (pop art, hiperrealizam, kinetička umjetnost, minimalizam, land art, body art…) da pokušavaju razbiti dihotomiju između umjetnosti i života; pokušavaju ih stopiti i razračunati s modernom, nastavio je Šumonja. Dodao je da se više ne postavlja pitanje je li nešto lijepo ili ne, stvarno ili ne, da bi zatim citirao filozofa Jeana Baudrillarda: "Osuđeni smo na ravnodušnost".

- Dok je moderna slavila blagostanje i apsolut, postmoderna slavi nesigurnost i dezorijentiranost. Dok je moderna imala čvrstinu, istinitost, moral, postmoderna je bez nade i snova, zbog čega trpi kritike konzervativnih teoretičara zbog neodgovornosti i neimanja vjere u plemenitost.

- Suvremena umjetnost nije potpuno razumljiva jer možda to ne želi ni biti. Možda bimo trebali prihvatiti da je ona nerazumljiva. Sve buja, razbio se tajni kod estetike. Suvremena umjetnost je neuravnotežena, vrtoglava, začudna, rekao je na koncu Šumonja, posegnuvši za izjavom jednog američkog teoretičara koji je rekao da njega ne zanima umjetnička namjera nego može li umjetnički rad imati nekakvu posljedicu. (Z. ANGELESKI)


Podijeli: Facebook Twiter