Čini se da je poplava straha i anksioznosti kod ljudi dosegla vrhunac. Nesumnjivo, stvaran život daje previše razloga za zabrinutost pa je značajan broj ljudi zaglavio u kronično stanje straha, od strepnje do panike, što ima velik utjecaj i na društvo u cjelini. Kako se uhvatiti u koštac s tim razornim emocijama, razgovaramo s pulskim psihijatrom dr. Robertom Durasom.
- Strah je primarna emocija, osjećaj s kojim se rađamo, genetski programirana kod svih sisavaca pa i ljudskih bića, za razliku od ostalih osjećaja koje kasnije razvijamo poput stida ili krivnje. No, na strahove utječu i drugi faktori kao što su naša razmišljanja i komunikacija. Jedan dio sindroma anksiozno-depresivnog stanja uvlači se kod jako puno ljudi kao dio sveopćeg socijalnog konteksta današnje situacije. Međutim, to je dio onoga što sami sebi kreiramo. Kada govorimo o strahu, treba prvo uvidjeti postoji li realna podloga i što trebamo naučiti iz svega toga, naglašava Duras.
- Jako je važno da se ljudi sami okrenu onome što ih umiruje, k pozitivnoj podržavajućoj komunikaciji i odnosima, prirodi, konstruktivnom djelovanju, radu, jednostavnim stvarima koje mogu sami učiniti za sebe, od obične šetnje, rada u vrtu, branja šparuga, gljiva, ljekovitog bilja. Važna je bilo koja aktivnost koja može privući i usmjeriti pažnju na nešto pozitivno, smirujuće, stabilizirajuće i konstruktivno. Potrebno je graditi odnose suradnje, gledati kod drugoga ono što je pozitivno, obraćati se ljudima koji su podržavajući i imaju razumijevanja, isključiti loše vijesti i okrenuti se pozitivnima, kaže.
Preporuča i neke od isprobanih metoda koje smiruju um i tijelo kao što su sport, vježbe opuštanja, meditacije ili molitva, respiratorne i emotivne vježbe koje omogućuju otapanje slojeva strahova. Osjećaje ne treba gušiti i držati u sebi, jer kada s time pretjeramo, ljudi se mogu emocionalno i tjelesno razboljeti.
- Mislim da smo kreirali prilično demonsku situaciju u Hrvatskoj, nemamo svjesnosti do mira i sklada da možemo živjeti kao ljudi, a još nismo naučili lekcije podržavanja i podrške da možemo, u ovoj divnoj zemlji, živjeti kao bogovi i kreirati zajedničku svijetlu budućnost. I nitko drugi neće to moći napraviti i naučiti za nas. Nikakva vlast, niti Europa. Ono što je dobro jest da je naša budućnost u našim rukama, učenju, svjesnosti i izborima, zaključuje Robert Duras. (J. ORLIĆ)