Pet milijardi kuna kojima ministar financija Slavko Linić do kraja travnja namjerava isplatiti čitav bolnički dug, a zatim uspostaviti sustav urednog poslovanja u zdravstvu, bit će spas za pacijente čija terapija ovisi o tome koliko u bolničkom proračunu ima novca ili o tome hoće li veledrogerije pristati na isporuku lijeka koji će im biti plaćen tek nakon godinu dana.
Sanacijom bolnica i drugih zdravstvenih ustanova resorno će se ministarstvo obračunati s neracionalnim trošenjem bolničkog novca i spriječiti stvaranje novog duga. Do kraja godine, odlučan je Linić, sustav zdravstva mora biti postavljen tako da više ne proizvodi minuse. Nažalost, malo tko u sustavu zdravstva vjeruje da će ova financijska injekcija riješiti problem njegova funkcioniranja.
U prva tri mjeseca ove godine dugovi su se povećali za dodatnih 500 milijuna kuna, a od toga je za oko 300 milijuna rastao bolnički dug. Limiti bolnica danas su takvi da jedva dostaju za plaće zaposlenih i ne mogu pokriti mjesečni trošak poslovanja pa se stalno generiraju novi dugovi.
- Dvije godine nakon provedene sanacije vidjet će se hoće li po tom programu ustanova funkcionirati a da ne generira nove gubitke. Ako bude generirala znači da program nije dobar i da ga moramo mijenjati. Mora se uspostaviti sustav koji će funkcionirati bez dugova. Ako će ići sve prema planu, u sedmom mjesecu trebali bismo imati prihvaćene sanacijske programe. Sama sanacija traje godinu dana i još poslije toga dvije godine ostaju sanacijska vijeća i sanacijski upravitelji.
Drugim riječima, to znači da bi do polovice 2016. godine postupak bio završen, kaže predsjednica Sanacijskog vijeća i pomoćnica ministra zdravlja Ljubica Đukanović. Ona smatra da sanaciju bolnicu pacijenti ne bi trebali osjetiti.
Nešto oprezniji je ravnatelj KBC-a Rijeka prof. dr. Herman Haller. Po njegovom mišljenju, kad je riječ o dobivanju terapije, percepcija pacijenata često ne korelira sa stvarnošću pa se uskraćivanje terapije proglašava onda kad ona pacijentima uopće nije uskraćena. Haller dodaje i to da je skupa terapija u ovom trenutku u riječkoj bolnici jasno limitirana.
- Imamo točno definiran iznos kojim raspolažemo, a to je oko 2,8 milijuna kuna mjesečno. Pokušat ćemo se dogovoriti kako sačuvati razinu zdravstvene skrbi i najviše pomoći pacijentima, kome dati lijek jer mu pomaže, a kome reći da to nema smisla jer mu ne može pomoći, poručuje Haller. (pišu Lj. BRATONJA MARTINOVIĆ, B. ČALUŠIĆ)
U Puli zalihe uobičajene
U Općoj bolnici u Puli doznajemo da su im zalihe lijekova uobičajene, dostatne za sedam do deset dana, te da nemaju poteškoća u opskrbi lijekovima. Kvote potrošnje lijekova utvrđene su prema mjesečnom limitu i većinom se poštuju, osim u pojedinim slučajevima kada na pismeni zahtjev rukovoditelja djelatnosti i uz pismeno obrazloženje ravnatelj odobrava prekoračenje određenih kvota. Do sada nije bilo odbijenih zahtjeva, kaže glasnogovornik bolnice Goran Paić, a potvrđuje to i dr. sc. Irena Hrstić, rukovoditeljica Djelatnosti za unutarnje bolesti.
- Nikad nisam imala problema s dobivanjem potrebnih lijekova mimo kvote. Svaki moj službeni zahtjev za lijek s liste ravnatelj je odobrio. U pulskoj bolnici nemamo posebnu službu zaduženu za lijekove, jedina služba koja nas limitira je novac. Naravno da moram imati opravdan razlog: ne dajemo lijekove za ljepotu nego za terapiju, kaže dr. sc. Hrstić. Potvrđuje da se u pulskoj bolnici ne osjeća manjak lijekova, ali se osjeća velik napor održavanja stanja kakvo jest, jer je budžet za lijekove bazično premali. Kao i ukupni proračun bolnice.
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU