Prijevod s dijalekta na dijalekt

Goran Filipi, Drago Orlić, Antonio Giudici i Ljiljana Avirović na predstavljanju u šišanskoj Zajednici Talijana
Goran Filipi, Drago Orlić, Antonio Giudici i Ljiljana Avirović na predstavljanju u šišanskoj Zajednici Talijana

"Mel e Teran del MediTeran" knjiga prepjeva pjesama Drage Orlića na šišanski istriotski zahvaljujući trudu i entuzijazmu Antonia Giudicija, predstavljena je u ponedjeljak navečer pred brojnom publikom u šišanskoj Zajednici Talijana.

U programu su sudjelovali akademik Goran Filipi te poznata prevoditeljica i profesorica stručnog književnog i znanstvenog prevođenja Ljiljana Avirović. Zbirka je objavljena pri porečkome Errata Corrigeu.

Evokativna snaga riječi

Budući da je šišanski istriotski, kao i općenito istriotski, govor koji izumire i koji ima sve manje živih govornika, svakako je hvalevrijedna inicijativa njegova očuvanja, a stvar postaje tim značajnija i dragocjenija kada se iz jednog dijalekta prevodi u drugi.

Drago Orlić napisao je ove stihove čakavicom svoga kraja, a Antonio Giudici preveo ih je na istriotski tipičan za Šišan.        Dijalekt sadrži jednu izražajnu snagu koja je bliska verizmu, a kao što je to naglasio i sam Antonio Giudici. Tu je posebno izražena evokativna snaga riječi, izražena deskriptivna funkcija, a dijalektom se lakše iskazuju osjećaji, vrijednosti, nade, slutnje, želje.

"Šišan i Mediteran su nešto posve isto, poput Drage Orlića i istriotskog dijalekta, poput Musaleža i čakavskog, poput mora i horizonta, Odiseja koji u ovim tekstovima može svjedočiti o itinereru jednoga čovjeka i čovječanstva, o šišanskome govoru tijekom njegova itinerera povratka kući, do pepela iz čega je sve poteklo i započelo", ističe Giudici.

Stoga je tijekom programa istaknuta važnost prevođenja, prijevoda kao mostova što spajaju kulture, zavičaje, obale. Budući da je praksa prevođenja s jednog dijalekta na drugi iznimno rijetka, tim je veća vrijednost i važnost ove knjige. Jezik koji koristi Drago Orlić sam po sebi je zanimljiv, bogat i razgranat, sadrži i metapoetske elemente, a istriotski je drevni, po malo i egzotičan jezik.

Ugroženi govori

Zasigurno nije bilo uvijek lako shvatiti sve misli, prenijeti ih iz jednog izričajnog sredstva u drugi, razumjeti njihovu važnost, dvosmislenost, egzotičnost. Budući da ne postoje unificirana pravila vezano uz pisanje na nekom od dijalekta, Giudici je tu imao možda i veću slobodu pri odabiru prijevodnih ekvivalenata, no pitanje je li mu je to pomoglo ili odmoglo.

Urednici knjige su prof. dr. Barbara Buršić Giudici i akademik Goran Filipi, a fotografije na naslovnici djelo su Ane Debeljuh.

Istriotski ili istroromanski jezik, skupina je predmletačkih autohtonih romanskih govora istarskog poluotoka, a čine jezični otok na jugu Istre. Sačuvali su se u samo šest mjesta: Rovinju, Vodnjanu, Balama, Fažani, Galižani i Šišanu, iako su u prošlosti bili rašireniji. Nezaustavljivo izmiču pred istromletačkim, a jako su ugroženi jer su govornici stariji žitelji. (Priredila V. BEGIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter