Dok su svog mješanca Bennyja Maja Novak i Ivica Lađarević iz Fažane tjednima uzaludno tražili diljem Istre, pas se već okućio na zapadu Njemačke pod novim imenom - Bruno! Naime, 4,5 godine star mješanac nije odlutao, kako su mislili, već ga je u mjesto Hüffelsheim blizu Mainza odvela obitelj koja je ljetovala u kampu Bi Village, dala mu novi identitet i novi život. Nakon što su mu doslovno detektivskim metodama Fažanci ušli u trag, prvenstveno zahvaljujući broju čipa koji je ostao nepromijenjen, Novak i Lađarević bez razmišljanja su u petak 9. rujna potegnuli na put duži od tisuću kilometara od gotovo 20 sati vožnje u jednom smjeru da bi ga doveli kući.
Nisu odustali
- Ne mogu opisati oduševljenje kada smo ga vidjeli onako blentavog na pragu te kuće u Njemačkoj. Izdaleka je prepoznao Ivicu i skočio na njega. Kakva je to sreća bila, i naša i njegova, priča Maja Novak još uvijek proživljavajući emocije. Dok su razgovarali s njemačkom obitelji, Benny je bio dobro raspoložen prema svima, no u trenutku kada su iz auta donijeli njegov stari povodac, okrenuo je leđa nesuđenim vlasnicima. Tada se nešto prelomilo i nije želio ostati više ni trenutka, a živnuo je tek na cesti od Vodnjana prema Fažani kao da kaže: "Evo me kući!". Ni s igračkom iz Njemačke, koju su ponijeli sa sobom, više se ne želi igrati.
- Ni u jednom trenutku nismo odustajali od njega. On bi tamo imao lijep život, lijepo su se brinuli o njemu. Ali mi nikad ne bi saznali što se dogodilo s njim, kaže Ivica Lađarević dok se dlakavi "gastarbajter" gura uz naše noge. Kako su im Nijemci rekli, pas je bio umiljat, kupio ih je svojim ponašanjem i kćerka ga je željela zadržati. Rekli su im da je pas lako ušao u auto pa su ga i odveli ne zamarajući se čiji je. Benny je nestao 18. kolovoza, dva dana kasnije već je bio u Njemačkoj, a 21. je bio preregistriran kod veterinara.
- Rekli su nam da ga je kćer željela, ali je zapravo majka gutala najveću knedlu dok smo ga odvodili kući. Ma ništa im ne zamjeram, iako smo prošli tri tjedna pakla dok smo ga tražili. Ljudi nam govore: "Ja bi ih tužio". Ali u tom trenutku nam je bilo glavno vratiti Bennyja u našu obitelj. Pravo je pitanje čemu čipiranje ako je moguće samo tako prebaciti vlasništvo psa, čime je očito taj veterinar prekršio i europske i njemačke propise. Morao je znati da je iz Hrvatske i da nekome pripada. Kako se uostalom moglo dogoditi da bez pasoša prijeđe granicu? Zar to znači da granice prelaze necijepljeni psi, što je opasno? Evo, na odlasku u Njemačku kontrolirali su nas na granicama, ali kada smo se vraćali sa psom nitko nas ništa nije pitao, priča Maja, koja se, kao i Benny, još uvijek psihički oporavlja od ove avanture.
U trag su mu ušli slučajno i to zahvaljujući registrima za ljubimce. Ima ih gotovo svaka zemlja, ali sreća je da je odveden u Njemačku čija je baza dostupna online. No, potraga je prije toga trajala tjednima - prva je bila informacija da pas koji mu nalikuje luta na Velom Vrhu. Mješanaca sličnih njemu ima dosta pa se i potraga počela širiti diljem Istre. Postepeno se pojavio crv sumnje da ga je, iako nije rasni pas, možda netko namjerno odveo. Zato je Novak informirala sve veterinare i udruge u Hrvatskoj, a iz zagrebačke Suze (Savez udruga za zaštitu životinja) pomogli su im da potragu prošire izvan zemlje registracijom na EuroPetNet (europetnet.com), portal s registrom, na kojem se pojavio broj njegovog čipa u velikom registru njemačke neprofitne organizacije Tasso.
Je li to Benny?
- Saznali smo samo da je taj neki pas s istim čipom negdje u Njemačkoj. Kako znati je li to Benny? Dopisivali smo se s Tassom, slali im naše dokumente, ali oni nam nisu smjeli dostaviti podatke, mada su bili svjesni da se radi o nečemu ilegalnom. Očito nisu znali kako reagirati. Planirali smo obavijestiti njihovu policiju, ali nismo znali ni u kojem djelu zemlje se pas nalazi. Na koncu smo došli do nekog broja mobitela i imena čovjeka, mislili smo da je to samo još neki od kontakata, ali ispalo je da je to njegov novi vlasnik i da nas je spreman primiti. Dok smo putovali gore pitali smo što će se dogoditi. Je li Bruno uopće Benny? Na kraju je sve završilo sretno, rekla je Novak.
Sve to, kažu, ne bi izveli bez pomoći velikog broja ljudi, prvenstveno ljudi iz Suze iz Zagreba, lokalnih udruga Snoopy i Ruka šapi, medija poput Glasa Istre, brojnih ljudi koji su im dojavljivali, lijepili plakate po selima pa i tolerirali, kako kažu u šali, njihovo ludilo tih tjedana potrage. To su ljudi velikog srca, kaže Maja, poput gospođe Bernarde koja im je besplatno printala oglase. Takvu su pomoć dobili i od udruge Informo, a i Ivičini poslodavci iz tvrtke Olea BB izašli su im u susret davši im furgon za put u Njemačku kako bi lakše doveli Bennyja.
- Pitali su nas ti Nijemci da li Bennyja mogu posjetiti sljedeće godine kada dođu. Možete, rekla sam im, samo obećajte da ga više nećete odvoditi, zaključuje u šali Maja.
Daria Šakić: Veterinar je morao kontaktirati vlasnike
- Čudi me kako je Njemačka upisala psa u svoju evidenciju, a da nije provjerila njegovo porijeklo, jer se po čipu vidi da je iz Hrvatske. Naš je protokol da se vlasnik mora kontaktirati jer, vidimo, može doći do zloupotrebe, rekla je Daria Šakić iz zagrebačke Suze, koja je Fažancima bila od velike pomoći u detektivskoj potrazi.
Godinama sakupljaju podatke o izgubljenim psima, tako su prikupili i registre svih evidentiranih životinja u Europi. U tim registrima nedostaje Srbija koja ima svoju bazu, ali nije u sustavu EU-a. U BiH kaže, čipiraju pse, ali ne vode nikakvu evidenciju. Slovenija pak ima registar, ali ga ne objavljuje javno, pa za slične slučajeve moraju podatke tražiti preko tamošnjeg nadležnog ministarstva.
- Imali smo slučaj prije nekoliko godina kada je Francuzima na Krku nestao Jorki. Pas je pronađen dvije godine kasnije u Sloveniji i vraćen vlasnicima. Dugo je trebalo baš zbog toga jer im registar nije javno dostupan, rekla je Šakić i poručila da fažanski slučaj pokazuje da od izgubljenog ljubimca ne treba odustajati. (Napisao i snimio Zvjezdan STRAHINJA)