Vesna Plavšić: Treba ostati čovjek do kraja

Vesna Plavšić (M. ANGELINI/arhiva)
Vesna Plavšić (M. ANGELINI/arhiva)

Vesna Plavšić, utemeljiteljica i vlasnica ustanove za zdravstvenu njegu u kući Zlatne ruke, dobitnica je županijske nagrade Istriana za 2013. godinu, i to u kategoriji gospodarstva.

I sama je iznenađena nagradom, budući da se dodjeljuje i u kategoriji zdravstva. No, činjenica da ustanovom rukovodi od njena utemeljenja, punih 20 godina, te da zapošljava 47 ljudi, kazuje da je Plavšić prije svega vrlo uspješna poduzetnica.

- Budući da vodim zdravstvenu ustanovu, nekako bih očekivala nominaciju u kategoriji zdravstva. Neovisno o "Istriani", mi smo dosad već nekoliko puta nagrađivani, veli Plavšić.

U 20 godina djelovanja, zdravstvenu njegu koju obavljaju u kući bolesnika nadogradili su fizikalnom terapijom i u ustanovi te registrirali sanitetski prijevoz.

- U svijetu je razvijen biznis na osobama treće dobi kojima su potrebni domovi i stalna liječnička skrb.

-Da. Međutim, kod nas su u pitanju bolesni ljudi i oslonjeni smo na zdravstvo. Imam još jedan projekt koji još nisam uspjela razviti, a to je stanovanje uz asistenciju. To je jedan oblik koji je u svijetu vrlo moderan.

Čovjeka se ne smješta u starački dom, nego mu se u njegovom stanu pruža medicinska pomoć u onoj mjeri koliko mu je potrebna, a pruža mu se i podrška koliko ta osoba želi.

Tu se zdravstvo ukomponira u život čovjeka tako da mu se omogući samostalnost do kraja, da ga se ne stavi u starački dom u jedan krevet i to je sad njegov život.

- Mnogi imaju negativan stav prema domovima umirovljenika.

- Budućnost je sigurno u mom projektu koji se tek treba ostvariti. Primjera radi, majka mojih prijatelja stanuje u četverosobnom stanu potpuno sama. Njoj bi bilo bolje da je u sustavu stanovanja uz asistenciju u jednosobnom stančiću gdje bi imala sve što joj je potrebno i da bude samostalna, da ne bude kao u domu jer ona tamo ne želi.

Stanovanje uz asistenciju je vrlo popularno u svijetu jer ne oduzima čovjeku njegovu sposobnost, nego je održava kolikogod je to moguće. Čovjek ostaje čovjek do kraja. (M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)

VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter