Zemlju znam obrađivati, naučio sam još u Slavoniji iz koje sam odavno došao raditi u Istru. Od Porečko-pulske biskupije dobio sam zemlju i na njoj sada podižemo malu farmu. Bavit ću se stočarstvom, uzgojem koza i zasaditi malo vrta za naše obiteljske potrebe. Počinjemo od nule, ali napravit ćemo. Treba ići malo-pomalo. Volio bih to raditi, volio bih da od toga živimo i da od toga podižem djecu. Uz takav posao, stočarstvo i malo zemljoradnje, uz OPG, moja djeca mogu biti sa mnom. Ujutro ih odvezem u školu i vrtić, stignem skuhati i sve što treba spremiti, i raditi u kampanji, s tim riječima Ivana Marinića, samohranog oca šestero djece, započeo je naš razgovor s njim na njegovoj maloj farmi koza, imanju u nastajanju, kod Žminja.
Dobio koze
Prije godinu i mjesec dana iznenada je preminula Ivanova supruga, mlada žena. Njihova su djeca ostala bez mame kada je najstarije dijete imalo deset godina, a najmlađe je bilo beba od dva mjeseca. U toj tragediji i žalosti tati Ivanu i djeci, u njihovom podstanarskom stanu u Žminju, u pomoć su pritekli mnogi, i poznati i nepoznati ljudi, stanodavac, bliži i udaljeniji susjedi, obitelj, pojedinci, udruge i ustanove, Crkva, Ivan će reći - cijela Istra i šire. Od te podrške i pomoći polako su počeli oblikovati život i stvarati temelje za budućnost, pa i sanjati.
Posjetili smo ih, kako je Ivan rekao, "u kampanji", na maloj farmi u nastajanju, na zemlji od koje žele živjeti, koju im je baš za to nedavno ustupila Porečko-pulska biskupija. Zatekli smo tatu Ivana i djeda Juraja Gega, Ivanova tasta, u poslu, a djecu zaigranu, rastrčanu za kozlićima.
Ivan je prije radio u jednoj firmi, no sada je na trogodišnjem porodiljnom zbog najmlađe djece, i svojim rukama, uz pomoć oca pokojne supruge, podiže malo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.
- Po mom mišljenju mogli bismo od uzgoja koza i zemlje živjeti. Evo, počeli samo podizati farmu, ali treba još puno toga. Sada imamo skoro 40 koza, a s oko 100 koza već bi, od mesa, bila dobra godišnja plaća. Sa 40-50 koza nema nekog napretka, no imamo već nekoliko kozlića, a ostavit ću i nekoliko mladih koza. Kada bi barem imali još 40-ak komada. Kad to podignemo - onda će ići. Dosta sam koza već dobio, a većinu sam kupio. Kad bi naletjelo neko grlo za kupnju, posudio bih novac od gazde kod kojega stanujemo i kupio, tako nam je ispričao otac te mlade obitelji.
Od kada je ostao bez supruge, njegov najmlađi sinčić je kod bake, kod punice u Bjelovaru ili su pak baka i maleni povremeno u Istri, u Žminju, gdje Ivan i djeca imaju dom. A djed Juraj takoreći je više s njim i unucima nego u rodnoj Slavoniji, i čini baš sve što može da im pomogne - čuva najmlađe mališane, pomaže Ivanu u podizanju farme. (Mirjana GRCE, snimio Sergej DRECHSLER)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU