Grad se već puni turistima koji, sa svojim vodičima, ali i samostalno s mapama u rukama, obilaze pulske spomenike. Naravno, riječ je ponajviše o rimskim spomenicima, iako se Pula može podičiti i arheološkom baštinom iz ostalih povijesnih razdoblja. Osim veličanstvene Arene koja je reprezentativna sama po sebi, stanje nekih drugih spomenika doista nije za pohvalu. Na stranu to što se Dvojna i Herkulova vrata zbog plinofikacije gotovo ne mogu normalno razgledati, jer radovi će kad-tad proći, više zabrinjava stanje okolnih kamenih zidina na kojima bezbrižno raste crkvina, rastačući njihovo tkivo, pa kamenje otpada sve do ceste.
WC na otvorenom
A koga turističke brošure uspiju dovući do Agripinine kuće iza banke u Ulici Segijevaca ponovo će ih dočekati razočarenje - lokalitet nema ni tablu na kojoj bi pisalo o čemu se radi i koja je vrijednost "kamenja" u koje posjetitelj gleda. Sam je lokalitet zapušten: trava je na pojedinim dijelovima visoka do koljenja, a željezni mostići i stepenice koje vode po njemu zapušteni su i hrđavi pa bi kosilica i kantica boje doista učinile čuda za ukupni dojam!
Malo naprijed nalazi se i jedan od najljepših antičkih mozaika na svijetu - Mozaik kažnjavanja Dirke. Ukoliko do njega skrenete iz Ulice Segijevaca možda ćete nešto i vidjeti, no za one koje požele doći iz drugoga smjera (ili ovuda izaći), odnosno sa strane Zavoda za zapošljavanje, teško da će se uspjeti probiti od brojnih parkiranih automobila koji su parkirani na prašini koja vitla uokolo. Pa ipak, mišljenja smo da bi se prolaz do spomenika ipak trebao osigurati. Da ne kažemo da se ovaj dio koristi kao javni zahod, i bez pardona u pol bijela dana piša po okolnim zidinama.
Ni amfore nisu "ucrtane"
Nažalost, nije označeno ni najveće arheološko nalazište amfora u Kandlerovoj, pa turisti u nevjerici gledaju u "veliku rupu" usred grada i zapitkuju okolo o čemu je zapravo riječ. Tako smo nekidan i načuli razgovor grupice Nijemaca koji su najprije u iskopine netremice gledali, a zatim zaključili "da je nešto bitno, sigurno bi to pisalo!" te krenuli dalje. Dok se cijeli lokalitet ne uredi, a što se stalno prolongira, bila bi dovoljna jedna tabla na kojoj bi na nekoliko jezika pisalo čime se to Pula može pohvaliti.
Jer na kraju krajeva, ako se ne možemo pohvaliti onime što smo sami izgradili, barem bismo mogli bolje čuvati ono što nam je ostavljeno u baštinu. Tim više što se upravo Pula kandidira za europsku prijestolnicu kulture 2020 godine. (B. PETROVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU