Puljština: Čagljevi se namnožili, napadaju janjad

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Lovačko društvo Union koje djeluje na lovištima Puljštine zatražilo je od nadležnog Ministarstva poljoprivrede odobrenje za odstrel povećane populacije čagljeva i veprova koji, kako tvrde u ovom društvu, nanose štetu kako ostaloj divljači, tako i usjevima te stadima.

Predsjednik društva Maksimilian Percan kaže da odobrenje, koje se temelji na lovnogospodarskoj osnovi, kasni, a bez njega nije moguć odstrel. Primjera radi, u jednoj lovnoj sezoni dozvoljen je ulov 12 divljih svinja. Lovnogospodarska osnova je planski akt utemeljen u Zakonu o lovstvu kojim se detaljno uređuje gospodarenje određenom divljači i lovištem za određeno razdoblje u skladu s mogućnostima staništa te brojnosti i stanjem populacije divljači koja se uzgaja i prisutnosti zaštićenih vrsta.

Nakotilo se

Percan dodaje i da je populacija čagljeva značajno povećana.

- Još nemamo dozvolu za odstrel koju smo već trebali dobiti. Razgovaramo s nadležnim Ministarstvom poljoprivrede koje bi trebalo iznaći rješenje i uputiti nas što činiti. Čagljevi jedu mlade srne i zečeve, a pastiri se žale da napadaju i janjad. Taj je problem izražen u Šišanu i Jadreškima gdje su čagljevi u izrazitom porastu. Napadaju u čoporu i nisu autohtone životinje. Nekad ih nije bilo u Istri, kao što prije dvadesetak godina nije bilo puno ni veprova, ali su se nakotili, kaže Percan.

Iako sezona lova na veprove traje cijelu godinu, ona za pulsko Union završava 1. veljače, te ponovno počinje 1. svibnja. Za razliku od fazana, koji imaju puno prirodnih neprijatelja i potrebno ih je nabavljati, veprove nije potrebno dopremati u lovište. Napominje da u Unionu svake godine otkupe 1.400 fazana i puštaju ih na lovišta Puljštine koja se protežu do Vodnjana, preko Fažane, Loborike, Galižane i Valture, sve do Kavrana.

Godišnje kupimo šest tona hrane za fazane - kukuruz i razne žitarice - koju rasporedimo po cijelom lovištu, a u suradnji s Vodovodom osiguramo i 30 kubika vode kojom punimo pojilice. Svake godine postavimo dvije do tri nove pojilice, veli Percan. 

Napominje da se upravo hranjenjem divljači i postavljanjem pojilica sprečava šteta kako na usjevima, tako i na prometnicama, koju divljač pretrčava u potrazi za hranom i vodom.

- Sve je manje izlijetanja na cestu, a time i velikih šteta zbog nalijetanja na krupnu divljač. Kad sam preuzeo društvo bilo je 15 do 20 šteta na automobilima godišnje, a sad ih je pet, šest. Da bismo veprove zadržali u lovištu, nastojimo im osigurati hranu i vodu, kako ne bi istrčavali na ceste. Tako sprečavamo štete na usjevima i vozilima. Osiguravamo im kukuruz koji se električnim hranilicama raspršuje po cijelom lovištu. Veprovi su, međutim, još uvijek štetočine jer nemaju prirodnog neprijatelja niti obolijevaju i njihova je populacija u porastu, objašnjava Percan. 

Najkritičnije su, dodaje, Fažanska i Vodnjanska cesta. (M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter