"Subota popodne; izašla sam prošetati s trogodišnjim sinom, susjedom i njezinim psom. Živimo u neposrednoj blizini Negrijeve, odnosno Mornaričke bolnice, tako da smo prošetale do parkinga bolnice. Bilo je još šetača, neka djeca su se ondje igrala, sasvim uobičajeni prizor za jedno poslijepodne.
Pričamo, šećemo, mali trčkara oko nas i odjednom plačući dolazi i u rukama nosi špricu koja ga je kroz sandalu ubola u nožni prst! Bacam špricu, izuvam mu sandalu, krv na palcu, dijete u ruke i trčim na hitni trakt."
Tako počinje svoju horor priču jedna Puljanka (podaci poznati redakciji).
Kako nam govori, došavši u bolnicu malo su se uznemirili kada je rekla na kojem se mjestu dijete ubolo. Kirurg ih je odmah primio i nazvao Zavod za javno zdravstvo.
- Rekao nam je da nije ništa, da je dijete cijepljeno, da odemo kući i u ponedjeljak se javimo u ZZJZ, gdje će obaviti potrebne pretrage. Prst mu nitko nije ni pregledao niti dezinficirao, a niti učinio išta da se ja, kao mama čije se dijete ubolo na tko zna što, osjećam malo bolje, priča nam uznemirena majka.
- Nadala sam se da će mi nakon što pogledaju špricu možda moći reći da nije narkomanska, da je neka slučajno zalutala bolnička. I sad moramo čekati tri do šest mjeseci da nalazi pokažu je li mi dijete, ne daj Bože, zaraženo nekom bolešću, veli ova majka.
Kako doznajemo od dr. Vlaste Skopljak, voditeljice epidemiološke službe ZZJZ-a, ovakav slučaj doista nije rijedak. Zavod svake godine zabilježi, kaže nam, 40-ak ubodnih incidenata, s tim da se veliki dio tih uboda dogodi zdravstvenim djelatnicima.
- Manji dio odnosi se na građane, bilo odrasle ili, što je češće, djecu. Najčešće se ubodu na odbačene igre i to opet najčešće one intravenoznih ovisnika. Ubodi se događaju svugdje po gradu - zabilježeni su na plažama, vrtovima, šumicama. Imali smo čak zabilježen ubod u krugu vrtića, a jedan dečko ubo se i nasred Foruma, veli Skopjak. (piše B. PETROVIĆ)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU