Piše Furio RADIN
Ostaje gorak osjećaj nakon odluke Ustavnog suda kojom se ukidaju tzv. "ženske kvote" na kandidacijskim listama za predstojeće parlamentarne izbore. Podsjećam da je već organski Zakon o ravnopravnosti spolova iz 2008. godine donesen gotovo konsenzusom, predviđao obvezu uvrštavanja najmanje 40 posto podzastupljenog spola za svaku kandidacijsku listu. Takav se model morao uspostaviti najkasnije nakon tri izborna kruga, uz novčane kazne za sve političke stranke, ili liste koje ga neće poštivati.
I tu je počeo prvi igrokaz stranačkih čelnika koji su se natjecali u ekstenzivnom tumačenju takve odredbe. Tri kruga kojih izbora, pitali su politički prvaci? Saborskih ili lokalnih? Zapravo, prešutni dogovor je bio da ne budu oni predstojeći jer, kako će politički lideri plasirati sve svoje poslušnike na listama, ako će morati računati s tim nesretnim kvotama?
Nije potrebno naglasiti da su, u postavljanju klipova za ostvarivanje nečega što bi trebalo biti civilizacijski doseg, ravnopravno sudjelovali muški i ženski pripadnici stranačkih nomenklatura. Nažalost, većina političarki koje dostižu određenu razinu u hijerarhiji stranaka počnu razmišljati jednako kao muške kolege, i/ili šute. Ponekad s predumišljajem, jer im smeta potencijalna konkurencija drugih kandidatkinja. Ako su pak na samom vrhu stranaka, često politiziraju identično kao i svi drugi predsjednici partija.
U takvom kontekstu je moguće sve. Naprimjer, da predsjednica Ustavnog suda stavi crno na bijelo da se ne zna što znači spolna uravnoteženost, iako znamo da postoji jasna definicija Vijeća Europe. Ove godine hrvatski su socijaldemokrati, u trenutku lucidnosti, odlučili presjeći gordijski čvor. Izglasan je izborni zakon po kojem će se liste sa manje od 40 posto jednog spola diskvalificirati, odnosno da im neće biti omogućeno sudjelovanje na izborima. Tako je jasno navedeno da su kvote obavezne, i da se takva odredba tiče upravo ovih izbora za Hrvatski sabor.
Sve do nedavne odluke Ustavnog suda. Naime, tih dvanaest sutkinja i sudaca odlučili su se staviti poprijeko i ukinuti odredbu o zabrani lista koje ne garantiraju minimalnu spolnu uravnoteženost. Zašto? Jer, tvrde oni, za Hrvatsku je važnija slobodna parlamentarna utrka, od aktivnog sudjelovanja žena u najvišem predstavničkom tijelu u Hrvatskoj.
Odluka je tempirana u zadnjem tjednu zasjedanja Sabora i na taj način je postala i reverzibilna. Na tu odluku političke su stranke i hrvatska javnost reagirale prilično mlohavo. Ne mogu se oteti dojmu da su ljudska prava žena u Hrvatskoj tretirana kao trećerazredni društveni problem. Iako su sposobne, pametne i obrazovane, ni više niti manje nego muškarci, žene po pravima pripadaju svijetu manjina.
Tako, nije slučajno da je prije točno četiri godine Ustavni sud, također par mjeseci prije izbora, promijenio izborna pravila nacionalnih manjina, protivno odredbi Venecijanske komisije. Tada su se, kao i sada, smanjila ljudska prava predviđena Ustavom, ukinuo se jedan civilizacijski doseg i manjine dobile mjesto koje im, nažalost, po mnogima pripada.