Puležan Franc Branko Ancelj, arhitekt i urbanist, Puli posvećuje sve svoje profesionalno znanje i umijeće: s nekolicinom kolega 1972. osniva Urbis 72, u koji dolazi iz Projektnog biroa Građevinskog poduzeća Istra i ostaje sve do umirovljenja. (Do)sadašnjim i budućim sugrađanima u naslijeđe ostavlja Generalni urbanistički plan grada i Provedbeni urbanistički plan starog grada, obnovljenu Flanatičku ulicu, Narodni trg i kazališnu kuću, brončanu maketu Pule u Titovom parku, ali i "Sto godina pulskih vizura", seriju feljtona i polemičkih članaka koje objavljuje u Glasu Istre.
- Kako je Pula izgledala kada ste je prvi put vidjeli?
- Moja obitelj došla je ovamo 1956. Kao 15-godišnjaku bilo mi je najvažnije to da su u Puli bila četiri kina plus slavni filmski festival, odlična gimnazija i sjajna knjižara, dvije knjižnice, kazalište. I dvije vrhunski ekipirane bolnice, ali to me tada još nije zanimalo. Falila mi je opera, no taj je manjak svakog ljeta itekako nadoknađivao operni festival u Areni, kad su čitav tjedan, svakog dana, operne kuće iz cijele Jugoslavije izvodile svoje najbolje predstave. I da, veselilo me što vlakovi učestalo voze u Divaču, Ljubljanu, Zagreb, a autobusi u Rijeku i dalje. I što se brodom može do Poreča i Kopra, Opatije i Rijeke, Splita, Dubrovnika i Ulcinja, čak i Atene. Najviše od svega fascinirala me obala pulskog otvorenog mora - potez od Valkana do Valsalina, pa Sakorđana, čitava Verudela i Fratarski otok bili su mi oličenje raja na Zemlji. Zbog kojeg se isplati biti Puležan. A po tome što ima dva lica - jedno okrenuto Zaljevu, a drugo pučini - Pula je i prepoznatljiva i zanimljiva.
- Sada se gradu otvara Zaljev u cjelini - s jedne strane Muzil, s druge Valelunga, Monumenti i Katarina. Kako to najpametnije iskoristiti?
- Žalim, ali mislim da je u nas prošlo vrijeme kad su urbanisti, arhitekti i "sav normalni svijet" mogli i smjeli zamišljati budućnost svoga grada. I maštati što će otvaranje novih prostora donijeti gradu i njegovim žiteljima. Jer, sramotna tranzicija iznjedrila je novu skorojevićku kastu koja "zna bolje". O Monumentima i Katarini prekasno je raspravljati - onaj tajkun će svoj kutak tzv. Brijuni rivijere (bolje: Rivijere s pogledom na škver i cementaru)sigurno realizirati, kolikogod mu hrvatska birokracija bacala klipove pod noge.
Izgleda da je i Muzilu već presuđeno. Raja je nešto gunđala, ali, kažu, zato jer je slijepa, ne vidi da će "golfiziranje" Muzila uhljebiti nezaposlene Puležane. Neke i hoće, čak na 4-5 mjeseci u godini. Zaista mislim da je resort na Muzilu "Rosemaryna beba", nakazno čedo nečovječne ideologije neoliberalnog kapitalizma..
- Zaslužni ste za izgled najuređenijih pa tako i najživljih pješačkih zona u središtu grada - prema Vašim su nacrtima obnovljene Flanatička ulica i Narodni trg. Neki su odlazak ljudi s antičkog foruma prema tržnici protumačili poseljačivanjem grada. Je li to ključni razlog?
- Ako netko tumači da je uljuđenje Flanatičke i Narodnog trga skrivilo odlazak ljudi s Foruma, pa to još povezuje s poseljačivanjem grada - priča bedastoće. Pulski Forum već prije sto godina više nije bio ono što zovemo centrom grada, a selidba središta gradskog života sa starogradskog glavnog trga na novourbanizirane prostore s poseljačivanjem grada nema blage veze. To je normalna pojava, zapravo pravilo, u razvoju gradova diljem Europe. U drugoj polovini 19. stoljeća gradovi su naglo rasli, ponestalo im je mjesta unutar zidina pa su ih mahom rušili i širili se. I
I Puli su popucali šavovi pa je već početkom 20. stoljeća pravi centar bila Portarata s okolinom. Tu je bilo svega što na Forum i oko njega ne bi moglo ni stati: Mornarički kasino, Kazalište, Tržnica, Licej (sada Sveučilište) pa kina, trgovine, gostionice, obrtnici... Je li to poseljačivanje? Iako to i nije prikladan izraz, jer već ima sela gradskijih od nekih gradova. A Pula jest poseljačena. Ali ne zbog preseljenja centra, već zbog odnosa prema gradu, i mnogih žitelja i gradskih vlasti i institucija. (Duška PALIBRK)
CIJELI RAZGOVOR ČITAJTE U PRILOGU ISTRA PLUS.