Više puta Puljani su mogli razgledati jedan od najvrjednijih, po mnogima i najljepših dijelova grada, doduše još uvijek zatvoren za javnost – Muzil.
Neki kao ročnici bivše ili hrvatske vojske, neki kao članovi rodbine tijekom brojnih prisega, neki kao znatiželjni građani u obilasku nakon odlaska vojske. No, tek su rijetki mogli zaviriti u pravi podzemni grad koji taj isti Muzil krije.
Zahvaljujući susretljivosti Marija Werhasa, ravnatelja Vojnog muzeja MORH-a, novinarima Glasa Istre pružila se prilika zaviriti baš u samo srce poluotoka kojeg od sigurne devastacije još uvijek čuvaju vojnici na ulazu. Tako su, osim čelnika Vojnog muzeja, i ovaj put u našoj pratnji bili i satnik Pavica Borić i stožerni narednik Mato Rešić, pripadnici Oružanih snaga RH.
Utvrda Maria Luisa bila je naše prvo odredište. Najstariji dijelovi građeni su daleke 1838. godine, a sama je utvrda više puta nadograđivana.
- Nalikuje utvrdi Teggetthoff na Brijunu, ima isti kružni oblik, ali je veća, te uz utvrdu Punta Christo, vjerojatno najveća pulska utvrda. Dakle, centralna građevina je i najstarija, a potom je kružno nadograđivana. Građena je tako da se svaki dio može zasebno braniti, pa je u konačnici i središnji dio također imao sve potrebno da se vojska do kraja u njemu bori i brani.
U svakoj je utvrdi najvažniji dio činila voda, pa se tako sva kišnica pomno skupljala s krovova u gusterne koje su se protezale cijelom dužinom objekta, saznajemo od ravnatelja Vojnog muzeja Maria Werhasa koji nam pojašnjava da je u ovoj utvrdi konkretno znalo boraviti između 150 i 200 vojnika pa je i stoga voda bila iznimno važna, a u doba JNA služila je kao skladište.
Sljedeću smo posjetili utvrdu Muzil koja nije velika, ali je lijepa i također uz minimalna ulaganja brzo iskoristiva. I na nju je oko bacio Vojni muzej koji će zatražiti da uđe u njen posjed ne bi li je na taj način sačuvao i dodatno valorizirao.
- Ova je utvrda nadozidavana, posljednji put u doba JNA kada su dodana zadnja dva kata da bi mogli postaviti radare koji i danas "love" sve do Otranta. Ovo je jedina utvrda za koju je upravo zato bio zainteresiran i NATO.
Na ovoj je utvrdi moguće pratiti sve faze rasta i razvoja, tri nadogradnje i četvrtu koja je podzemna i koju je malo ljudi imalo prilike vidjeti. Moguće je stoga pratiti razvoj utvrde, ali i razvoj vojne taktike. Upravo zato je želimo zadržati i zaštiti, ustvrdio je Werhas.
Spuštanje hodnikom do podzemne baterije za smještaj topova impresivno je. Spuštanje odjednom po 220 stepenica betoniranih u hodniku uklesanom u živom kamenu nešto je što bi Puljani ili njihovi gosti doista trebali imati priliku vidjeti.
Na dnu se nalazi splet prostorija, od one u kojoj se nalazi pumpa za zrak do spavaonica. Nastavljamo "malim" stepeništem do konačnog izlaza – 20-ak metara visoku stijenu iznad mora s pogledom koji se pruža na Brijune s jedne strane te sve do Porera s druge strane.
- Ovdje su u stijeni bili smješteni topovi. Stijena je bila ofarbana u maskirnu boju, a 90-milimetarski topovi bili su prekriveni mrežom tako da ih je bilo nemoguće vidjeti. Cijelo ovo podzemno zdanje, koje doista možemo nazvati podzemnim gradom Muzila, započeli su probijati Talijani, a nastavila i dovršila JNA, ispričao nam je nadalje Werhas. (S. ZRINIĆ TERLEVIĆ; snimio M. ANGELINI)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.