Članovi tinjanskog Folklornog društva Kumpanija kosirići, polaznici tinjanskog dječjeg vrtića i učenici tamošnje osnovne škole okupili su se jučer na Velikoj lokvi kraj Srbinjaka kako bi zajedno s mještanima obilježili Svjetski dan voda, ove godine posvećen temi «Voda i održivi razvoj». Program je bio prigodan, sastavljen od pjesama i plesova koje su pripremili tinjanski mališani, ali i poučan, predstavljajući drevne tradicije ovog kraja vezane uz lokve, kao i značaj vode za nekadašnji seoski život.
Čuvanje tradicije i ekologija
Folkloraši su svojim vršnjacima pripremili igrokaz o negdašnjim običajima i životu uz lokvu, prikazavši svakodnevicu pastira koji su kraj lokvi čuvali stoku, i pritom povidali štorije, pjevali, igrali se, ali i plašili jedni druge (pogotovo stariji one mlađe) pričama o ladrima, i koristili priliku za odmjeravanje svojih simpatija, stvarnih i potencijalnih. Sudionike programa pozdravio je i tinjanski načelnik Goran Hrvatin, pohvalivši ovo događanje kao kreativan spoj čuvanja starih običaja i suvremene ekološke svijesti.
O životu uz Veliku lokvu djeci je detaljnije pripovijedao Bruno Antolović, mještanin Srbinjaka, rekavši na početku kako su tu najveću lokvu u ovom dijelu Tinjanštine, koja gotovo nikad ne presušuje, vjerojatno zajedno sa stotinama drugih širom Istre iskopali Francuzi prije dvjestotinjak godina za potrebe napajanja svojih konja, a kad su Francuzi otišli iz Istre, lokve su ostale narodu za napajanje stoke. U Srbinjaku je nekoć bilo i do 80 goveda, a svakome bi na dan trebalo po 40 litara vode, pa se stoka tu redovito napajala i zato se ova lokva nije smjela koristiti ni za što drugo, ni za pranje rublja, niti za namakanje konoplje, čemu je služila jedna stotinjak metara udaljena manja lokva.
Drača da se djeca ne kupaju
Stariji su jako negodovali, pričao je Antolović, kad bi se djeca kupala u lokvi jer bi zamutila vodu koju blago onda nije htjelo piti, pa su zato, da bi spriječili da se djeca u njoj kupaju, u vodu bacali bodljikavu draču, ili im pak sakrivali odjeću, jer djeca su se tada, naravno, kupala gola, nije bilo kupaćih gaćica ni kostima. U lokvi bi znalo biti i riba koje bi ribiči donijeli od drugdje, primjerice jegulje iz Mirne ili somove iz Cerovlja, pa bi u Velikoj lokvi te ribe enormno narasle, i tako je jednom kad se lokva čistila u njoj nađen som od čak deset kila, pripovijedao je Bruno Antolović.
Pouci mlađih pridružili su se i drugi stariji mještani Srbinjaka i okolnih sela: Mario Gašparini doveo je tovara i vola, te pokazao kako se «obaštivalo» tovara i s brentama odlazilo na lokvu po vodu za kućanstvo, Tone Šuran dognao je također tovaricu i kozu, a Ljubo Milohanić je za djecu održao malu školu pljočkanja, omiljene igre negdašnjih pastira koji su kraj lokve čuvali stoku, i jednog od omiljenih načina da tek stasali mladići djevojkama pokažu svoju snagu, umješnost i okretnost.
Druženje uz Veliku lokvu nastavljeno je rekreativnim i zabavnim igrama, i tako je već drugi Dan voda na Tinjanštini, nakon lanjskog na lokvi Pajićki kraj Muntrilja, obilježen u znaku nekoć najvažnijeg vodnog resursa ovog dijela Istre. Svake će se godine Dan voda na sličan način obilježavati kraj neke druge lokve ili izvora, najavljuju iz Kumpanije kosirići. (Davor ŠIŠOVIĆ)