Obitelj podnijela prijavu zbog sumnje za zanemarivanje štićenika pulskog Centra za rehabilitaciju

Viktor (23) je štićenik raznih centara od 2003. a u Puli je zadnja tri mjeseca (N. LAZAREVIĆ)
Viktor (23) je štićenik raznih centara od 2003. a u Puli je zadnja tri mjeseca (N. LAZAREVIĆ)

"Moj je brat gotovo umro zbog nebrige i nemara djelatnika pulskog Centra za rehabilitaciju. Još uvijek leži u bolnici u kritičnom stanju i zbog toga ćemo ih tužiti". Tako je u gotovo jednom dahu započela svoju priču Fuma Bajok iz Rovinja, čiji je brat Viktorio (23) u vrlo teškom stanju u utorak primljen u pulsku Opću bolnicu. Bajok, naime, tvrdi da je njen brat u utorak u 11 sati primljen u pulsku Opću bolnicu pothlađen, plavih ruku, plavih nogu, plavih usana, s vrlo niskom tjelesnom temperaturom i ranama od smrzotina po rukama, te da mu je stanje kritično, i da je svega toga mogao umrijeti.

Kako je objasnila, Viktorio od svoje treće godine boluje od epilepsije i zbog učestalih napada u djetinjstvu ima teška oštećenja mozga i druge probleme sa zdravljem, zbog čega stagnira u dobi malog djeteta. Ne priča i još uvijek nosi pelene, te mu je neophodna stalna stručna skrb i nadzor, a od 2003. to mu se pružalo u socijalnoj ustanovi u Ozlju.

Međutim, ravnatelj Centra za rehabilitaciju Emil Deljanin, sve ove tvrdnje kategorički odbacuje, posebice mogućnost nekakvih ozeblina, jer tvrdi da ih nije bilo kada je štićenik odveden iz Centra.

Primljen u bolnicu u kritičnom stanju

Fuma Bajok objašnjava da je posljednja tri mjeseca njen brat bio je štićenik Centra za rehabilitaciju Pula gdje je premješten zbog decentralizacije ustanova u Hrvatskoj i zato što se nije mogao prilagoditi na život u izdvojenoj stambenoj zajednici, jer je to za njega nemoguće.

- Iako nam je bilo drago što će nam sada biti bliže pa ćemo ga moći češće posjećivati, od kada je došao u Pulu sve se promijenilo. Prilikom posjeta smo primijetili da je on zaključan u svojoj sobi kroz cijeli dan umjesto da bude s ostalim štićenicima u dnevnom boravku kao što bi trebao. Na naše negodovanje rečeno nam je da imaju premalo osoblja i da se oni ne mogu konstantno baviti njime i da im je tako jednostavnije, ali da ga obilaze svakih sat vremena. A to je bio tek početak, tvrdi Bajok.

U ponedjeljak su primili poziv od glavne sestre koja ih je obavijestila da se Viktor ujutro nije mogao dići iz kreveta, da je malaksao i da je odbijao jesti i piti, što je, kako kaže njegova obitelj, za njega veoma neobično jer inače ima poveći apetit. Zbog toga su pozvali Hitnu koja ga je odvela na pregled u pulsku Opću bolnicu gdje je ustanovljeno da je dehidriran i dali su mu infuziju. Kasnije istog dana vraćen je u Centar uz objašnjenje da je s njim sve u redu. Međutim, idućeg dana, u utorak, obitelj ponovo zovu iz Centra i govore im da je Viktor opet u bolnici, te "da su mu odjednom poplavile ruke i usne i da oni nisu znali zbog čega se to događa pa su zvali Hitnu".

Kako objašnjava Bajok, obitelj odmah odlazi u bolnicu gdje ih prima doktorica koja im objašnjava da je mladić primljen oko 11 sati tog dana, pothlađen, plavih ruku, plavih nogu, plavih usana, s vrlo niskom tjelesnom temperaturom i ranama od smrzotina po rukama, te da mu je stanje kritično, i da bi mogao umrijeti.

- Nismo ga mogli vidjeti, ali sve to nas je strašno šokiralo i smatrali smo da su djelatnici Centra nešto dobro zgriješili zbog čega smo otišli odmah na policiju i podnijeli krivičnu prijavu protiv Centra za rehabilitaciju Pula. Kasnije navečer zovemo bolnicu i saznajemo da mu se stanje pogoršalo, teže je disao i bio polusvijestan, prebacili su ga na anesteziologiju i stavili na aparate kako bi dobivao dovoljno kisika. Nalazi su otkrili da ima upalu pluća. Jučer smo opet bili u bolnici, i pustili su nas da ga nakratko vidimo... On je uspavan, trenutno je stabilno jer je na aparatima, i ovisan o tabletama za podizanje tlaka, sad mu je temperatura između 35 i 37, ali ga i dalje konstantno griju i još je uvijek u životnoj opasnosti, objasnila je Bajok.

Dodala je kako smatra da se sve ovo ne bi dogodilo da su djelatnici Centra savjesno i odgovorno obavljali svoj posao. Kao jedino objašnjenje njegova teškog stanja u kojem je mladić zaprimljen u bolnicu Bajok je istaknula da se to moglo dogoditi samo ako je proveo noć vani, obučen samo u pidžamu, bosih nogu na ovim ekstremno niskim temperaturama praćenim jakom burom.

Nije bilo izlazaka po buri

Kao što smo kazali, ravnatelj Centra za rehabilitaciju Emil Deljanin kategorički odbacuje sve ove tvrdnje.

- Kao prvo, nitko od naših štićenika nije zaključan u sobi. Kao drugo, mi smo zvali prvu pomoć jer mu je bilo loše. Imamo njegovateljice i medicinske sestre u ustanovi koje su osposobljene za skrb i o takvim teškim slučajevima kakav je Viktor, i one su same već u ponedjeljak ujutro primijetile da mu nije dobro. Kad su ga vratili sa bolničke obrade, vjerovale su nalazima koji su govorili da je sve u redu i da je samo malo prehlađen, zato su se i šokirale kad su ga sutradan našle u još gorem stanju, ali apsolutno ne možemo govoriti ni o kakvim ozeblinama, jer ih nije bilo kada je odveden odavde. Nitko ovih dana nije bio vani, tko bi normalan izlazio s teško pokretnim štićenicima na buru koja puhala ove dane, a kamoli da se nekog štićenika "zaboravi" u dvorištu, kazao je Deljanin.

Dodaje je da Centar ima 70 štićenika s raznim dijagnozama od kojih su neki sposobni donekle voditi normalan život, pa se stoga slobodno kreću i van Centra s time da obavijeste djelatnike gdje idu. Međutim, istaknuo je, Viktor nije jedan od njih i uvijek se kreće uz pomoć osoblja. Na naše pitanje je li se pothlađivanje moglo dogoditi u samoj sobi, ravnatelj je odgovorio da je i to nemoguće, čak niti na hodniku, budući da u svim prostorijama postoji centralno grijanje.

U to smo se i sami uvjerili jučer prilikom našeg posjeta Centru u kojem je toliko vruće da korisnici i osoblje mogu hodati u kratkim rukavima. Viktorova soba nalazi se na katu i da bi došao do dvorišta, morao bi silaziti po stepenicama, koje sam, kaže nam Deljanin, ne bi mogao svladati.

Odlučno je odbacio i druge tvrdnje koje je navela Viktorova sestra koja pak tvrdi da se Viktor može samostalno kretati. Jedina stvar u kojoj se oboje slažu je činjenica da Viktor jednostavno ne voli nositi nikakvu obuću i da se zbog svih svojih dijagnoza ponaša kao svojeglavo zaigrano dijete.

Istraga će rasvijetliti stvar

Policijska službenica za odnose s javnošću Policijske uprave Istarske Suzana Sokač također nam je potvrdila da je policija zaprimila prijavu o mogućem zanemarivanju štićenika jednog rehabilitacijskog centra te da je o tome obavijestila nadležno državno odvjetništvo.

- Policijski službenici provode izvide u cilju utvrđivanja okolnosti navedenih u prijavi. Ovo je prva takva prijava koju smo zaprimili, a koja bi ukazivala na moguće zanemarivanje štićenika u spomenutom Centru, stoji u policijskom priopćenju.

Bajok i dalje insistira da se u ovom slučaju radi o teškom zanemarivanju i zlostavljanju štićenika centra koji im je povjeren na skrb i da to niti nije izoliran slučaj. Deljanin pak odgovara da imaju premalo djelatnika na toliki broj korisnika, od kojih samo jedan radi u noćnoj smjeni, ali da svi revno i savjesno obavljaju svoj posao. Je li zaista u pitanju nečiji nemar ili je Viktorovo trenutno stanje uzrokovano nekakvim zdravstvenim komplikacijama zbog njegovih dijagnoza utvrditi će na koncu službena istraga.

Policijski su službenici već jučer posjetili i bolnicu i Centar te nastavljaju rasvjetljavati okolnosti ovog nemilog događaja. (Patricija SOFTIĆ)

 

 

 

 

 

 

 


Podijeli: Facebook Twiter