Nova otkrića stoljeće nakon potonuća Viribus Unitisa


Mjesto potonuća velebnog admiralskog broda iz flote austrougarske mornarice "Viribus Unitisa", ponovno je došlo u središte javnosti. Nedavno je u sklopu projekta "Moderni brodolomi u podmorju Istre" kojeg provodi Hrvatski restauratorski zavod, a financira Ministarstvo kulture, dovršeno treće terensko istraživanje na samom mjestu potonuća broda u pulskoj luci. Kako saznajemo od voditelja projekta Krunoslava Zubčića, iz Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, očekivani zanimljivi nalazi su se i potvrdili.

Razrezan u komade

- Istraživanje ostataka broda Viribus Unitisa započeli su prije četiri godine, u međuvremenu su malo zamrli da bi ove godine ponovno intenzivno nastavili realizaciju ovog projekta i odradili tri terenska istraživanja. Treba napomenuti da je "Viribus Unitis" jedan od četiri istovjetna broda klase "Tegetthoff", izgrađen za austrougarsku ratnu mornaricu u Trstu, ali i prvi bojni brod kojeg su potopili podmorski diverzanti u rano jutro 1. studenog 1918. godine. Dakle, potopljen je na samom kraju Prvog svjetskog rata, odnosno nekih desetak sati nakon potpisivanja primirja koje je dovelo do završetka rata i taj je tragičan događaj i obilježio kraj Prvog svjetskog rata na hrvatskom Jadranu. Po dolasku Talijana u Pulu donijeta je odluka da se brod izreže i da ga se u dijelovima izvaditi. Riječ je o brodu od 20 tisuća tona, koji je bio dugačak 153 metra pa im taj pothvat nije bio lagan, ni brz. Prema nekim informacija potrajao je duže od dva desetljeća, odnosno neke informacije govore da su ga čak i u vrijeme Jugoslavije djelatnici splitskog Brodospasa vadili, ali o tome nisam našao dokaze. Kako bilo, Talijani su uspješno izvadili nekih 95 posto broda, kaže nam Zubčić.

Dodaje da su eksplozivom komadali brod i komade izvlačili plovnom dizalicom koju su zaplijenili od Austro-ugarske, a nosivost dizalice bila je svega 200-tinjak tona pa su do te tonaže dijelove brod i rezali.

Na snimci uočeno ulegnuće

Povod za ovaj projekt novijeg datuma zapravo je, kaže Zubčić, rođen nakon što je dobio snimku koju je posebnim sonarom, takozvanim side scan, izradio Hrvatski hidrografski institut iz Splita, a na kojoj se vidi bočni prikaz tog dijela luke. Na mjestu potonuća, uočeno je, kaže, ulegnuće od dva, tri metra u kojem je brod ležao.

- Na istoj snimci, u području ulegnuća, uočeni su i manji limeni komadi, odnosno bila je riječ o metalnom brodu koji se prilikom eksplozije mina okrenuo za 180 stupnjeva i potonuo nadgrađem dolje, a kobilicom gore, što je specifično za vojne brodove. Na toj side scan snimci uočeni su i brojni komadi, puno više nego bi očekivali u tom proteku vremena. No, mi smo cijelo vrijeme dobivali informacije da je dolje debeli mulj, da se ništa nema za vidjeti, rekao je nadalje Zubčić, ali i dodao da su unatrag nekoliko godina kod Premude istraživali brod-blizanac "Viribus Unitisa", "Szent Istvana" te su i oko njega pronađene sitne stvari, poput komada daljinomjera, ferala, poklopca kompasa.

U pulskoj luci je, kaže, mulj bio u sloju od 20 do 40 centimetara, ali ne toliki da se u njemu ne može raditi, dok je vidljivost bila nešto slabija, maksimalno do dva metra pa su uglavnom radili u dijelu godine i onim danima kada im je vidljivost bila bolja.

- Dosad smo tako istraživali dno sonarom, izradili batimetrijsku kartu dna i 3D reljef dna na kojem se lijepo vidi ulegnuće. Tijekom zarona izvlačili smo i dio sitnog inventara kojeg smo nalazili. Dosad smo tako izvukli četiri, pet vrsta različitih keramičkih pločica što govori o samoj gradnji brodova, koji tada možda nisu imali neke kvalitetne premaze pa su se postavljale pločice i to od tankih pa do onih od 2 centimetra debelih oker pločica. Također, našli smo stakleni dio nivokaza, odnosno prozorčića tanka, različite dijelove bijele sanitarne keramike, poput kade, pisoara, potom dio manometra s kazaljkom, dvije metalne brave, dijelove cipela, drvene komade... Najbolje je očuvan stakleni dio nivokaza, iako je staklen, dok su drugi dijelovi dosta oštećeni, ali cijelo područje ima veliki potencijal, ističe Zubčić.

Pojašnjava da su provu svojevremeno izvadili Talijani i ona je danas izložena u muzeju Arsenala u Veneciji, kao i dva sidra. Zanimljivo je napomenuti da je i jedna talijanska udruga skupljala brončane dijelove s Viribusa Unitisa i od njih je u ljevaonici Arsenala pulski skulptor Romeo Endrigo napravio Mussolinijevo poprsje koje je potom darovano u Rimu 18. travnja 1933. godine u ime 66 legije. Iz povijesti Viribusa Unitisa, Zubčić izdvaja i 1944. godinu kada se u njemačkim zapisima spominje da su i oni koristili topove izvađene iz mora i to, između ostalog, pet topova kalibra 305 milimetara. Dakle, 26 godina nakon potonuća broda, Nijemci su izvadili topovske cijevi i ponovno ih koristili. (Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter