Najesen prva plantaža crnog tartufa u Hrvatskoj

Josip Jože Tomišić i Romano Božac među cerićima, istima kakve će zasaditi na budućoj plantaži crnih tartufa (D. Š.)
Josip Jože Tomišić i Romano Božac među cerićima, istima kakve će zasaditi na budućoj plantaži crnih tartufa (D. Š.)

Najesen će kraj sela Tomišići na Žminjštini niknuti prva plantaža crnih tartufa u Istri, štoviše - prva takva u Hrvatskoj. Bit će to rezultat višedesetljetnih znanstvenih proučavanja i eksperimenata najpoznatijeg hrvatskog mikologa, rodom Žminjca, dr. Romana Bošca, ali i njegove suradnje sa starim prijateljem Josipom Jožetom Tomišićem.

Da se crni tartufi mogu "zasaditi" ljudskom intervencijom već je odavno poznato, već desetljećima plantaže crnoga tartufa uspješno posluju u Francuskoj (gdje čak 70 posto svih u ugostiteljstvu pojedenih tartufa potječe iz plantažnog uzgoja), a u posljednje vrijeme i u Italiji, SAD-u te na Novom Zelandu. I sam Božac je još poodavno snimao dokumentarne filmove o mikorizaciji sadnica sporama tartufa, odnosno o načinima njihova uzgoja i pokušavao popularizirati podizanje plantaža u nas, no dosad nije, kaže, uspio naći ozbiljne partnere koji bi se, bilo gdje u Hrvatskoj, zainteresirali za sadnju jedne ogledne plantaže.

Ljetni tartuf rašireniji, crnosporni skuplji

Kako je Božac odnedavno sveučilišnu karijeru zaključio odlaskom u mirovinu te ispunio davnu želju, opremivši i otvorivši Muzej gljiva u Zagrebu, a češćim boravcima u rodnim Matikima više vremena počeo provoditi sa starim prijateljima, Jože Tomišić ponudio mu je, nakon što je čuo ideju, da prva plantaža crnih tartufa nikne upravo na njegovoj zemlji.

Crnih tartufa ima više vrsta, a u Istri je najčešći i u ugostiteljstvu se najviše troši tzv. ljetni tartuf ili tuber aestivum. Božac se, međutim, odlučio najprije posaditi tzv. crnosporni tartuf odnosno tuber melanosporum, kojih također ima u Istri i koji su drugi najskuplji tartufi na svijetu. U Zagrebu ima već pripremljeno 200 mikoriziranih sadnica cera, vrste hrasta quercus cerris, koja obilato raste i na Tomišićevom imanju. Te će mikorizirane - što znači, zaražene sporama tartufa - sadnice cera najesen biti posađene na zemljištu površine 2.000 četvornih metara.

- Jena žurnada, pojašnjava Tomišić.

- Sadnice su već trogodišnje, po pola metra dugačke i na njihovu se korijenju već vidi da je mikorizacija uspjela pa bi rodnost tartufima trebala biti stopostotna, veli Božac.

Tlo vrlo kvalitetno za crne tartufe

Međutim, na prvi rod žminjskih tartufa tuber melanosporum trebat će čekati 8-9 godina, jednako koliko treba i mladici cera da izraste u čvrsto mlado stablo s dubokim korijenjem. Kada počne roditi, trebao bi davati kilogram do kilogram i pol po stablu, a sezona mu je od prosinca do ožujka. No, na imanju Tomišića prvi rod tartufa neće se pasivno čekati sve te godine. Uskoro će biti podignut još jedan početni odnosno eksperimentalni nasad ljetnog tartufa (tuber aestivum), ali s mikoriziranim sadnicama lijeske. Ovoj vrsti treba nešto manje vremena da rodi, 6-7 godina. Cijena mu je dosta niža, ali se u Istri najviše troši po restoranima.

Kako se pripreme sadnica i laboratorijski poslovi oko mikorizacije sada odvijaju u Zagrebu, žminjski partneri namjeravaju ih postupno preseliti u Istru, na Jožetovom imanju urediti i opremiti mali laboratorij, izgraditi plastenik odnosno klijalište, opremu za sterilizaciju, sve što treba za kompletnu proizvodnju. I to ne samo za potrebe žminjske plantaže, već će proizvedene mikorizirane sadnice i prodavati.

Na pitanje je li ne baš izdašna žminjska zemlja pogodna za uzgoj tartufa, dr. Božac kaže da je to škaljasto odnosno šljunkovito tlo pomiješano s crvenicom izuzetno kvalitetno za tu svrhu. On sam je uostalom po cijeloj Istri, na raznim lokacijama, pa i na sličnome tlu, nalazio crne tartufe, a one koje je koristio kao sirovinu za pripremu preparata za mikorizaciju ubrao je u okolici Poreča.

Provat ćemo, pa ćemo vidit kako će poć

- Bili su krasni, kao šaka debeli, veli Božac. Jedino treba pripaziti na kiselost, odnosno na PH tla koji mora biti veći od 7,5 da bi tartuf u njemu dobro rodio.

- Provat ćemo, pa ćemo vidit kako će poć, zaključuje Tomišić, naglašavajući da je njemu ovo više hobi nego biznis, budući da ima već desetljećima uhodanu obiteljsku tvrtku. Ako se planovi budu lijepo razvijali i tartufi dobro rodili, eto poslovne prilike za mlađe generacije Tomišićevih, a Jože će se, budući da se sprema u mirovinu, posvetiti i kampanji, obnoviti stara znanja. A do sadnje a pogotovo do prvog roda tartufa, dva stara prijatelja, dva Žminjca imaju o čemu raspravljati: tu je pršut koji treba ocijeniti, tu je vino, domaći ovčji sir, tu je i harmonika s kojom Jože često nastupa na glazbenim smotrama te druge životne radosti.

Metoda dr. Bošca

Od vremena kad je za školski program HTV-a snimao edukativne filmove o mikorizaciji sadnica, dr. Božac je isprobao više metoda pa na kraju razvio i vlastitu. Postupak počinje umetanjem cerovog žira u sterilnu zemlju. Potpuno zrelom i zdravom tartufu pod mikroskopom se provjeri brojnost i zrelost spora i ako su one zadovoljavajuće, tartuf se najprije sterilizira pa izmiksa (čime nastaje tekući micelij) i zatim se u kontejnere u koje su zasađeni žirovi odmah nakon što počnu klijati dodaje pet grama tubera melanosporuma po biljci. Spora tako ulazi u korijenov sustav biljke i zauvijek ostaje u njemu, pa dok živi stablo, rode i tartufi.

Tartufi zasađeni na ovakav način također se ubiru pomoću dresiranih pasa, kao i u šumi, iako bi ih se teoretski moglo iskopavati i na slijepo, ali tada je velika vjerojatnost da bi se oštetilo i korijenje stabla. Prije sadnje dobro je površinu duboko izorati i poravnati, a nakon polaganja sadnica u pripremljene rupe potrebno ih je još neko vrijeme i zalijevati. Nasad mikoriziranih sadnica se lako održava, jer trava ne raste u krugu u kome se micelij širi oko debla (takav se krug naziva plješika), a ono trave što izraste između redova kosi se na uobičajen način. (Davor ŠIŠOVIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter