Jakovlja: Najljepši boškarin Severina Jugovca

Ovakvim se životinjama čovjek mora diviti (N. O. RADIĆ)
Ovakvim se životinjama čovjek mora diviti (N. O. RADIĆ)

Kao kad gledate odličan triler pa u najnapetijem trenutku, kada se na ekranu treba pojaviti lice ubojice, zbog munje na televizoru nestane i slike i tona. Tako se i u subotu predvečer na vrhuncu tradicionalne kanfanarske Jakovlje otvorilo nebo, s tom razlikom da je tona ipak bilo jer se jedna od organizatorica nije dala.

Ivana Marić, i sama vlasnica boškarina, pod krupnim je i gustim kapima kiše, donekle zaštićena kišobranom, pročitala imena vlasnika najljepšeg, najposlušnijeg i najtežeg primjerka miroljubivih i prelijepih istarskih divova - boškarina.

Kako rekoh, slika na koju su posjetitelji ranijih smotri navikli je izostala. Umjesto vjenčića među rogovima, nagrađeni su boškarini samo mirno stajali sa strane, ali su se posjetitelji zbog proloma oblaka i kiše jednostavno razbježali. Zbog toga, saznajemo od Marić, plakete za sudjelovanje, trud i prkošenje lošem vremenu vlasnici boškarina dobit će na sljedećem susretu - na večeri u društvu načelnika Kanfanara Sandra Jurmana, koji se potrudio da svaki vlasnik boškarina, neovisno o plasmanu životinje, iz općinske kase dobije nagradu za sudjelovanje, poticaj od 2.000 kuna.

Srećom, loše vrijeme nije zbunilo žiri, koji je izabrao najljepšeg boškarina, a on je u vlasništvu Severina Jugovca. Drugoplasirani "mister" je u štali Alojza Krizmanića, a trećeplasirani kod Ticijana Giacomellija. Najteži primjerak svoje vrste, od ukupno 17 pristiglih na smotru iz čitave Istre, bio je onaj Đina Bernobića, koji je težio 1.078 kilograma. Samo dvije kile manje imao je boškarin drugoplasiranog Anđela Kazalca, dok su boškarini Severina Jugovca i Marija Udovičića, s ravno 1.056 kilograma, dijelili treće mjesto.

Nagrađeni su i najposlušniji, a upravo taj epitet ponio je vol Đina Bernobića. Drugo mjesto pripalo je paru boškarina vlasnika Jugovca, dok je treći bio vol Silvije Terlević.

Prije toga publika je najviše uživala u defileu kroz Kanfanar. Boškarini su od sajmišta Pinkolice trebali proći mjestom da bi stigli na vaganje, a potom i do vale u kojoj se tradicionalno dio zainteresiranih gledatelja mogao okušati u oranju. Pored Istrana, tu jedinstvenu priliku iskoristili su i mnogi inozemni gosti, kojih je na ovoj jedinstvenoj smotri iz godine u godinu sve više i brojčano "prijete" starosjediocima. Prepoznaju se po kamerama i fotoaparatima u rukama, a dolaze i čitave grupe autobusima.

Još samo da i mi, svi redom, shvatimo ljepotu, posebnost i značaj ove manifestacije. Agresivnija promidžba - od letaka u turističkim i ugostiteljskim objektima nadalje, za prvu bi ruku bila dovoljna. Kao što cijeli svijet Španjolsku poistovjećuje s krvavom koridom, zašto Istru ne bi sa smotrom miroljubivog, najvećeg sisavca u Europi, jednog od najljepših goveda na svijetu, koje živi jedino u Istri, na Cresu i Krku. (N. ORLOVIĆ RADIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter