Jakovčić: Istra ima sve uvjete da postane bio regija

Panel diskusija o proizvodnji eko hrane u Hrvatskoj i EU-u (M. MIJOŠEK)
Panel diskusija o proizvodnji eko hrane u Hrvatskoj i EU-u (M. MIJOŠEK)

U organizaciji Ureda za informiranje Europskog parlamenta u RH danas je u muzejsko-izložbenom prostoru Sveta srca u Puli održan okrugli stol na temu "Proizvodnja hrane u Hrvatskoj i Europskoj uniji: eko, bio, organsko-sigurno?". Na otvaranju okruglog stola gradonačelnik Pule Boris Miletić istaknuo je kako, nažalost, na tržištu nalazimo svakakve proizvode te da je iz tog razloga klasifikacija i normiranje prehrambenih proizvoda od iznimne važnosti.

- Edukacija potrošača je podjednako važna, a grad Pula je to prepoznao. Stoga provodimo i podržavamo brojne projekte na području organske i ekološke proizvodnje hrane, ali i prehrane, s posebnim naglaskom na vrtiće i najmlađe. Istra je premala da bi bila prosječna.  Tako je i u segmentu proizvodnje hrane gdje vidim veliki potencijal za razvoj, zaključio je gradonačelnik Pule Boris Miletić.

Zastupnik u Europskom parlamentu Ivan Jakovčić u panel je diskusiji istaknuo kako budućnost Istre vidi upravo na području ekološke proizvodnje, odnosno kako bi Istra trebala postati bio regija - destinacija s visokim udjelom bio proizvodnje prehrambenih i ostalih proizvoda, ali i eko hotela.

- Sa županom sam već razgovarao o petnaestogodišnjem planu podizanja bio proizvoda i izradi programa Istre kao bio regije. Takvih regija u svijetu nema, a Istra ima sve potencijale i uvjete za takav razvoj. Iz neformalnih razgovora doznajem da postoji i interes privatnog sektora. To je moja vizija Istre, želim na tome raditi i biti promotor te ideje, istaknuo je zastupnik Jakovčić.

Na pitanje moderatorice diskusije Jelene Vitasović čini li Hrvatska dovoljno na zaštiti svojih proizvoda Jakovčić je naveo kako i Hrvatska i Istra dobro rade svoj posao.

- Zaštitili smo brojne proizvode, mnogi su u proceduri zaštite i to je jedno od područja u kojem smo bolji od većine zemalja članica, primjerice Austrije. EU ima vrhunske proizvode, a samo njihovom zaštitom možemo osigurati da u budućnosti zadržimo visoku kvalitetu i konkurentnost na tržištu, napomenuo je Jakovčić zaključivši kako svoju budućnost Europa mora tražiti upravo u izvrsnosti te neće moći uspjeti ako je "samo prosječna".

Na pitanje kako na problematiku ekološke proizvodnje gleda EU, Jakovčić je istaknuo kako je Zakon o organskoj poljoprivredi, donesen daleke 2003. godine, zastario i da ne odražava trenutačnu situaciju na tržištu. Podsjetio je i kako je on kao zastupnik u Europskom parlamentu na početku mandata naglasio da će razvoj poljoprivrede biti jedno od prioritetnih područja njegovog rada.

Kao član Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj sudjelovao je tako u izradi izvješća o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda. Kroz Odbor za poljoprivredu i ruralni razvoj prihvaćeni su njegovi brojni amandmani koji vode jačanju lokalne i regionalne samouprave, kao i amandman da se kroz Program potpore za opskrbu škola voćem, povrćem i mlijekom prednost dade proizvodima lokalnih i regionalnih uzgajivača i proizvođača.

U raspravi su sudjelovali i Darija Musulin, načelnica za eko proizvodnju u Ministarstvu poljoprivrede koja je odmah u uvodu brojnoj publici pojasnila kako su "eko", "bio" i "organsko" zapravo sinonimi, odnosno jezične inačice. Govoreći o omjeru konvencionalne i eko poljoprivrede navela je da je udio eko poljoprivrede u Hrvatskoj 4,94 posto, odnosno U Hrvatskoj je  registrirano 3.061 ekološki proizvođač koji obrađuju 75 tisuća hektara zemlje.

Ana Marušić Lisac, direktorica tvrtke Biotechnicon koja se bavi certificiranjem na području proizvodnje, prerade i uvoza poljoprivrednih i prehrambenih ekoloških proizvoda govorila je o certificiranju eko proizvoda u sektoru hrane te dobivanju eko znaka kao i kontrolama koji poljoprivrednici moraju proći da bi ga dobili. Kako je navela, poljoprivrednici u svakom trenutku mogu odlučiti prijeći s konvencionalne na ekološku proizvodnju, ali onda moraju proći takozvano "prijelazno razdoblje" radi usklađivanja i kontrola. U tom razdoblju još uvijek nemaju pravo na eko znak.

U ime udruge Eko Liburnia koja je usmjerena na jačanje eko turizma, ekološke poljoprivrede i zaštite okoliša, govorio je njen predsjednik Ranko Tadić, navodeći da su oni '96 godine, kada je udruga osnovana, bili pioniri na tom području te kako su upravo udruge inicirale donošenje propisa i prvih zakona o eko poljoprivredi.

- Svaka gospodarska grana ima svoju eko inačicu, no samo je poljoprivreda definirana propisima i kontrolirana, naveo je Tadić dodajući kako kod nas pravog eko turizma još uvijek, nažalost, nema. On bi, pojasnio je, osim ekološki proizvedene hrane trebao uključivati i obnovljive izvore energije, održivo gospodarenje otpadom, eko namještaj, eko sredstva za pranje i čišćenje...

Raspravljalo se i o prednosti ekološke hrane po potrošače, problemima kontrole, a načela se i tema GMO proizvoda.  U zaključku skupa svi su govornici ipak zaključili kako je oznaka eko znaka dodatna vrijednost u koju se isplati ulagati, a kako potrošači moraju imati mogućnost odabira. Po završetku okruglog stola predstavljeni su uspješni projekti na području distribucije hrane: "Mali plac s tavana" kojeg je predstavila Jelena Minik i projekt "Web-tržnica" kojeg je prezentirao Milan Oplanić s Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču. (B. PETROVIĆ)

 

 

 


Podijeli: Facebook Twiter