Kao što je iz porečke gradske uprave najavljeno, u tijeku su pripreme za uređenje plaže između dviju mikrolokacija koje Porečani zovu Naftaplin i Kupalište. Dio je to južne rekreacijske zone grada, vrlo posjećene ljeti, ali i uvijek omiljene uzmorske šetnice. Radove sufinancira Ministarstvo turizma, a ukupna vrijednost procijenjena im je na 1,26 milijuna kuna bez PDV-a.
Na stranu mišljenja da bi bilo puno svrsishodnije tim novcem konačno urediti morski dio Naftaplina i Kupališta čišćenjem dna i dovoženjem pravog pijeska jer Poreč praktički nema pješčanih plaža. Nema više čak ni onih umjetnih kao što su bile ove dvije spomenute - prva s kraja 1960-ih, u vrijeme izgradnje Ininog odmarališta Naftaplin, a druga, u zaljevu koji se zvao Val di preti, još iz vremena Austro-Ugarske, tada nazvana Bagni Riviera.
Između tih dviju lokacija sada se kani napraviti plaža, u dužini od oko 150 metara, dovoženjem riječnog šljunka na postojeći kameni plićak, neprikladan za kupanje. Teoretski ideja nije loša, naprotiv, ali s praksom bi moglo biti problema. Valja podsjetiti, taj je dio obale već bio jednom uređivan u plažu, prije tridesetak godina, miniranjem grota u moru i ravnanjem dna bagerima te nasipanjem tucanika kojeg je more valjanjem trebalo pretvoriti u obli šljunak. Dogodilo se jedino to da je prva garbinada (ta je obala na direktnom udaru jugozapadnih vjetrova i valova) počistila sav tucanik, dijelom ga "isporučivši" ispred Vile Romane. U sljedećim naletima jačih južnih i jugozapadnih valova kroz godine sve je "uredno" počišćeno, osim jedne minijaturne prirodne uvalice. Doista se valja nadati da ovaj put postoji nekakav maritimno utemeljeni projekt kako izbjeći ovakvo "soljenje mora".
Hoće li se sačuvati uklesani križ ili sidro
Također se valja nadati da će prilikom uređenja ove plaže biti sačuvan, a možda i objašnjen, jedan detalj na koji su me upozorili moji sugrađani. Riječ je o ornamentu, simbolu uklesanom na stijeni ispod šetnice, odmah do prirodne uvalice koji podsjeća na križ s dvije poprečne grede i srcem ili sidrom na dnu okomice. O tom malom reljefu postoje razne priče, ali, koliko mi je poznato, zapravo se ne zna točno vrijeme njegova nastanka i što predstavlja. U svakom slučaju bila bi šteta uništiti ga već i stoga što je dio kolektivne memorije grada. (Goran PRODAN)