Vlasnik jednog kafića u Rovinju, čija se terasa nalazi točno 130 metara od zidanog zdanja/šanka po svemu sudeći, odlučio je naplatiti cipelarinu, koja uključuje i šetnju po suncu odnosno "opasan" prelazak ceste koja je doduše zabranjena za prometovanje automobilima, ali se njome definitivno vozi i vozi. Riječ je dakle o terasi "Roxy" smještenoj na rivi i jednoj u nizu na Obali Aldo Negri.
U istoj, Uskrsni su gosti platiti dva kapučina 72 kune i o tome naravno, obavijestili čitav svijet putem facebooka. Priča je dakako, uzbudila Rovinjce, čiji su komentari bili oprečni, i to od onog bravo (jer toliko smo platili i vani, odnosno tu i tamo) do onih halo' jeste li Vi normalni. U svakom slučaju, o komentarima, nerijetko nepotpisanim imenom i prezimenom nema smisla diskutirati, no na tristotinjak onih koji su se oglasili, činjenica je da velika većina ili barem njih 80 posto ne podržava visoku cijenu i smatra da se njome čini antipropaganda Rovinju.
Imaju pravo nabijati cijene
O rovinjskom slučaju od mjerodavnih inspektora doznajemo da vlasnici kafića, odnosno ugostiteljskih objekata imaju pravo po zakonu formirati cijenu koju i koliku hoće, pa čak i kavu naplatiti i 100 odnosno tisuću kuna, ukoliko poštuju propise, odnosno uredno sa svim ostalim, izdaju račun. Jer, ako sve "papirnato" stoji, vlasniku je dana sloboda da odlučuje kako će i po kojoj cijeni prodavati svoju robu. S druge strane, gosti ugostiteljskog objekta prije narudžbe trebaju se informirati, a za to im i cjenik na stolu služi, koliko za naručeno moraju platiti. U konkretnom slučaju, dakle ništa nije bilo zakonski upitno ili pogrešno. Uz račun, naime naplatiti dva kapučina 72 kune, odnosno do podne držati jednu cijenu piva, a od podne je trostruko više naplatiti kao što je bilo i ranijih slučajeva u gradu, zakonski je legalno. Međutim, nameće se drugo pitanje a tiče se etike poslovanja, odnosno svega onog što dozvoljeni, legalni potez jednog vlasnika ugostiteljskog objekta može učiniti i čini za antireklamu turističkog grada, u kojem većina Rovinjaca žele da im gosti odu zadovoljni, da nas preporuče svojim susjedima i prijateljima i da nam se, dakako, ponovno vrate. Sumnjam da će se opečeni gost vratiti ne samo na drugu kavu i na istu terasu, već će u širokom luku zaobilaziti rivu, da ne kažem i svu ostalu ugostiteljsku ponudu grada svete Eufemije.
Neophodan oprez potrošača
O tome, pak više računa treba povesti Grad, Udruženje obrtnika, Turistička zajednica, hotelijerske kuće i ne dozvoliti (iako to zakon dozvoljava) da svatko (opet sasvim legalno) radi što hoće i za sebe a da istovremeno, i to jednim teško shvatljivim potezom ruši godinama sticani rejting turističkog i gostoljubivog grada kao što je Rovinj.
U svakom slučaju, jedino što preostaje potrošačima to je da se informiraju o cijenama, odnosno počnu se ponašati onako kako se ponašaju u stranim zemljama i gradovima kako ih kava na rovinjskoj rivi, po ničemu drugačija od drugih u susjedstvu, ne bi u konačnici koštala kao "svetog Petra kajgana". (Nina ORLOVIĆ RADIĆ)