Stigla je još jedna turistička sezona, a s njom i uobičajeni meni u istarskim ugostiteljskim objektima. U idućih nekoliko mjeseci za stolovima sezonskih ugostitelja, ali i onih drugih, uglavnom će se naći pohana šnicla i pomfrit, patagonijska lignja s prilogom, eventualno brancin iz uzgoja, dok su perjanice tzv. brze kuhinje i dalje pizza, hamburger i ćevapčići. Tradicionalna istarska jela moći će se kušati u ono malo restorana i konoba koji drže do tog starog dobrog običaja.
Kao što bi prosječni Hrvat koji, recimo, posjeti Španjolsku, želio kušati paellu, tako bi i Bavarac u Hrvatskoj poželio pojesti nešto što se tradicionalno priprema na ovim prostorima. Naravno, ako mu to netko želi i može ponuditi, a da pritom ne mora potrošiti pravo bogatstvo na "ribu prve klase", iz uzgoja, naravno. Već se godinama raspravlja o tome zbog čega se tzv. brza hrana temelji samo na spomenutim pizzama i ćevapima, a ne i na, recimo, srdelicama ili pašti s prilogom "za van".
Na pitanje kakva je uopće ponuda tradicionalnih jela u istarskim ugostiteljskim objektima, predsjednik Ceha ugostitelja Obrtničke komore Istarske županije Dušan Černjul kaže da je Pula do prije nekoliko godina bila vodeći gastro kutak u Hrvatskoj. Danas više nije tako, Pula se dosta srozala kada je u pitanju ova vrst ponude.
- Pali smo u ponudi, nekad smo nudili vrhunske stvari, imali smo tri vrhunska restorana, vodeća u cijeloj Hrvatskoj, a danas toga više nemamo. Zašto? Imamo takve goste, no nisu oni krivi. Krivi smo mi ugostitelji, odnosno struktura ugostitelja koja zadnjih godina otvara razne ugostiteljske objekte, počevši od fast-fooda pa do nekakvih restorana, tako da se tu isprepliće sve i svašta.
Nema tradicije i nema tradicionalne kuhinje zato što je struktura ugostitelja takva da to ne znaju napraviti. Ide se linijom manjeg otpora i onda se radije napravi jedan kebab koji se kupi zaleđen, stavi se u kebab-mašinu i onda reže i priprema u nekakvoj pjadini ili škartocu. Ćevapi isto, kaže Černjul.
Na pitanje zbog čega se u ponudu ne bi uvrstili nekakav mediteranski brunch ili riba u škartocu, odgovara da osim ugostitelja, koji tome nisu skloni, i gosti ne preferiraju spomenutu srdelu.
- Gosti će rado pojesti srdelu ako im je poslužim kao couvert, ali je nerado naručuju. Svaki dan imam u ponudi srdelu na savor i gosti je obožavaju, ali je neće naručiti. Neće naručiti ni ribu druge klase ako je ne serviraš. Prosječni gost više se okrenuo mesu, krumpiru i povrću, nečem što će napuniti tanjur, objašnjava Černjul. Smatra, međutim, da za takvo stanje nisu krivi gosti, nego ugostitelji koji ih ne educiraju. (M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.