Sezonski turizam postaje društveno zlo za Hrvatsku, a radnici se, zbog nepostojanja propisa kojima se utvrđuju standardi rada, izrabljuju do te mjere da mnogi stariji od 50 godina više ni ne traže sezonski posao, kazao je Bruno Bulić, predsjednik Istre, Kvarnera i Dalmacije na konferenciji za novinare sazvanoj u ponedjeljak u povodu Dana turizma koji se ovog tjedna održavaju u Poreču.
Podsjetio je da će se na toj manifestaciji, "na kojoj se kotizacija plaća 750 kuna", govoriti o uspjesima u turizmu te "dijeliti medalje i plakete", a trebalo bi, po njegovu mišljenju, iznijeti kako pozitivne, tako i negativne strane ove branše. U turizmu vladaju robovlasnički odnosi, "uz blagoslov Ministarstva turizma i Ministarstva rada i mirovinskog sustava", rekao je. Pozitivno je to što, po njemu, osiromašeni radnik ipak pronađe nekakav posao, pa makar nekoliko mjeseci u godini.
- Ne želimo, niti hoćemo osporavati da je turizam jedina rastuća gospodarska djelatnost u Hrvatskoj koja značajno puni proračunsku blagajnu, da zapošljava. Međutim, bez produljenja sezone i zapošljavanja na neodređeno te zakonskog reguliranja standarda u turizmu, čime bi se spriječilo izrabljivanje radnika, bit će sve manje osmijeha na licu turističkih radnika koji su ključ uspjeha u turizmu, rekao je Bulić. Podsjetio je da je Ministarstvo turizma snosilo trošak izrade standarda koje je izradio Hotelijerski fakultet u Opatiji.
- Međutim, te standarde hotelijeri ne žele primjenjivati. Rezultat toga je da turizam postaje velika tvornica nepriznatih invalida. Svim ministrima, od Pave Župan Rusković do Darka Lorencina predlagali smo da standardi rada budu sastavni dio kategorije hotela, te da u skladu s brojem zvjezdica bude određen broj radnika i određenog zanimanja u smještajnoj jedinici. Podsjetio je da se već nekoliko sezona, a osobito ove, bilježe rekordni rezultati, međutim, od toga malo koristi imaju radnici i domicilno stanovništvo.
- Turistička poduzeća ostvaruju 30, 50 pa i 150 milijuna kuna čiste dobiti nakon oporezivanja, a nisu u stanju dati milijun godišnje da bi se plaće radnicima povećale za nekoliko postotaka. Trošak rada u turizmu u nas ima udio između 20 i 28 posto u odnosu na ukupne prihode, što je manje nego u konkurentskim zemljama. Prosječna neto plaća u turizmu zaostaje 14 posto za republičkim prosjekom i, u prvih sedam mjeseci ove godine, iznosila je 4.995 kuna. Uzmemo li u obzir da tu ulaze i plaće menadžera koje su do 10 puta veće od prosjeka i koje iznose po 30.000, a katkad i 80.000 kuna mjesečno, da u taj prosjek ulaze i dodaci po osnovi otežanih uvjeta rada (nedjeljom, praznikom, dvokratno ili u smjenama) te minuli rad, dolazimo do poražavajućeg podatka da prosječna plaća turističkih "proizvodnih" radnika (kuhara, konobara, recepcionara), iznosi oko 3.500 kuna. Taj prosjek sobarice rijetko dosegnu, rekao je Bulić, podsjetivši da je u turističkim tvrtkama zaposlena tek trećina stalnih, te dvije trećine sezonskih radnika.
Istodobno se menadžerima isplaćuju bonusi čiji neto iznosi dosežu 400, 600, pa i 800 tisuća kuna godišnje, a tu su još i kreditne kartice, automobil na raspolaganju 24 sata i osiguranje menadžera i njihovih obitelji, kazao je predsjednik SIKD-a. Pozvao je odgovorne u ministarstvima turizma te rada i mirovinskog sustava da "spriječe tu nekontroliranu pohlepu", pogotovo u prostoru, koji se narušava apartmanizacijom, dok se na selima "zbog dva bazena više ne mogu držati svinje i kokoši." Marina Cvitić, predsjednica Odbora za turizam SIKD-a kazala je da su rezultati u turizmu sve bolji ali ih, usprkos tome, nijedna kompanija nije pozvala na pregovore o većim plaćama. (M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)